POLA STOLJEĆA ZAGOROVIH PUSTOLOVINA
Zagor je nastao 1961. kao plod suradnje scenarista Sergija Bonellija (koji je njegove pustolovine pisao pod pseudonimom Guido Nolitta) i crtača Galliena Ferrija. Velik utjecaj na njegovo stvaranje imao je prije svih Phantom L. Falka i R. Moorea (1936.), koji je bio početni model na kojem je Bonelli izgradio lik Zagora. Na Zagorov nastanak bitno su utjecali i Tarzan E. R. Burroughsa (1912.), Superman J. Shustera i J. Siegela (1932.), Mandrake L. Falka i P. Davisa (1934.) te dva poznata junaka talijanske izdavačke kuće Dardo: Veliki Blek (1954.) i Kapetan Miki (1951.). Svaki je od nabrojenih utjecaja pozorno i skladno ukomponiran u Zagorov lik, zbog čega je on atipičan i moderan junak u svijetu klasičnih western-stripova. Zagor i nije zamišljen kao čisti western, već kao kombinacija pustolovnog, fantastičnog i kriminalističkog stripa, s mnogim idejama izvedenim iz stvarnih događaja i situacija. Ta je raznovrsnost žanrova jedan od razloga uspjeha serijala. Zagorove su pustolovine smještene između 1830. i 1840. godine, ali je Bonelli katkad zanemarivao povijesno-geografski kontekst i dokumentaciju, te je sebi dopuštao određenu umjetničku slobodu.
Zagor je na početku nalikovao poznatom američkom glumcu Robertu Tayloru, no uskoro mu je Ferri dao svoje crte lica. Bonelli ga je najprije namjeravao nazvati "Aiax", no s obzirom da je to ujedno bio i naziv za deterdžent, dao mu je ime po kojemu ga danas znamo, i to najvjerojatnije kombinirajući slova abecede (slovo "Z" mu se činilo efektno jer ga je na naslovnici podsjećalo na munju). Moguće je i da je slog "ZA" preuzet od junaka Za-La-Mort, a "GOR" od poznatog junaka iz tridesetih, Flash Gordona.
Jedan od ključnih faktora velikog uspjeha Zagorova serijala svakako je i Chico. Nastao je po uzoru na tipične "antijunake" karakteristične za američke western filmove i talijanske pustolovne stripove, a utjecaj na njegovo stvaranje imali su Pancho, partner Cisca Kida u istoimenom Salinasovu stripu, Sancho Pansa, pratilac Don Quijotea u istoimenom Cervantesovu romanu te Donald Duck Carla Barksa. Takvi su likovi obično smanjivali napetost i dramatičnost radnje unoseći komične elemente u serijal, no već je od prvog broja Chico pokazao kako je mnogo više od toga.