"Jake snage" Texova staffa u Makarskoj
Tijekom druženja u “Green Roomu”, kafiću u riječkom Tower centru, povodom promocije Mafesta na riječkom području, povela se priča i o Texu, naravno. Naime, Tex je ove godine ‘velika faca’ na Mafestu, jer su se organizatori festivala potrudili da dvoje glavnih gostiju ovogodišnjeg Mafesta bude iz cijenjenog staffa najpopularnijeg talijanskog junaka stripa. Da, da, Civitelli i Font dolaze u Makarsku!
Hmm, što još reći o Texu, a da nije već napisano i secirano? Ne samo o njemu kao western junaku, već o njegovoj popularnosti na našem području? Citirajući samog sebe, u uvodu usporednog popisa sastavljenog krajem 2005. godine (dakle, pred nešto više od dvije godine) za www.stripovi.com, napisao sam sljedeće:
“Tex Willer je junak koji je u nas imao, rekao bih, neobičnu sudbinu. Iako je u matičnoj Italiji neosporni best-seller i desetljećima 'numero uno' među strip junacima, u nas se nije izborio za takvu naklonost fanova. Zagor, Alan Ford, pa i Dylan Dog bolje kotiraju na top ljestvicama popularnosti.”
“Zašto je to tako? Jedni govore da je razlog što su u vrijeme procvata stripa u bivšoj državi, u zlatnom vremenu Zlatne serije i Lunova magnus stripa, izlazile stare, ponavljane epizode iz pedesetih i šezdesetih godina. Drugi tvrde da mentalitetu ovdašnjeg prosječnog čitaoca bolje odgovara mišićavi, krupni heroj s amblemom na grudima. Istina je, kao i uvijek, negdje u sredini. Nažalost, zbog tih razloga danas u Hrvatskoj godišnje izađe samo pet ili šest regularnih brojeva Texa u izdanju Ludensa. Kada se vidi kakvi majstori stripa rade u Bonellijevu 'Tex staffu' (za scenarije se brinu Nizzi i Boselli, dok na crtežu rade stari majstori Fusco, Ticci, Letteri, Marcello, Civitelli, Villa, Ortiz, Font...), možemo samo žaliti što Tex u nas izlazi na kapaljku!”
Što se od tada promijenilo? Gledajući regularna izdanja, ništa. Godišnje u nas izađe samo pet brojeva Texa, i sumnjam da će se to promijeniti. Paradoksalno, u isto vrijeme tri različita izdavača izdala su devet giganta, četiri maxija, dva almanaha i šesnaest knjiga s cjelovitim, nikad do sada objavljenim pričama! Vidi li tko logike u tome?!
Ova činjenica može se objasniti specifičnošću strip tržišta u Hrvata. Specijalni brojevi bilo kojeg junaka uvijek su bili jako popularni, pa izdavači, naravno, izdaju ono što se prodaje. Ja, da se razumijemo, nemam ništa protiv toga! Pa koji bi Texov fan bio protiv cjelovite epizode na 300 i više stranica?! A giganti se još izdaju i na A4 formatu! Malo tržište, poput našeg, mora biti sretno što su Ludens, Strip agent i Libellus ispunili praznu ‘nišu’ specijalnih i neobjavljenih Texovih izdanja, kad već regularno izdanje životari na “svakih-par-mjeseci” ritmu.
S vremena na vrijeme po forumima i u razgovoru provlače se teze tipa: “Pa kako volite tog nerealnog i arogantnog grubijana?”, ili “ma daj, pa u 240 stranica iz kolta su ga promašili sedam puta s udaljenosti manje od 6,3 m…”, pa onda “… ovaj Nizzi piše scenarije za malu djecu…” i slično. Moje osobno mišljenje je, iako navedene tvrdnje počesto drže vodu, da me jednostavno – nije briga! Tex je Tex, i gotovo! Ništa više, i ništa manje. Teško će neki klinac odjednom zavoljeti western junaka smišljenog 1948. godine. Ali vjerujem da govorim u ime većine Texovih fanova kad kažem da se lako uživiti u avanture pravdoljubivog rendžera kojem je zakon na prvom mjestu, ali koji se ipak ne ustručava prijeći tanku liniju koja dijeli slijepo provođenje zakona od pravednih postupaka…
Kako je jedan od organizatora najboljeg strip festivala u ovom dijelu stare dobre Europe u isto vrijeme i veliki Texov fan, nismo trebali dugo čekati da i njegovi autori dobiju zasluženo mjesto među glavnim gostima Mafesta. Već u trećem izdanju festivala dolaze nam crtačke veličine, Alfonso Font i Fabio Civitelli! Vjerujem da će se čak i ‘Texomrsci’ složiti da su vinjete ove dvojice pravo stripovsko umijeće. Pogotovo me oduševila vijest o dolasku Civitellija, koji je meni naj-crtač Texa još od Dnevnikove epizode “Ubojstvo u Corpus Christiju”, intrigantne priče u kojoj su Tex, Carson i Montales do guše uronjeni u blato meksičke politike. Neke scene iz tog stripa (hint: fratarske mantije!), a i iz novijih Civitellijevih epizoda kao što su “Bostonska misija” u izdanju Slobodne Dalmacije (hint: bostonski “Regency” hotel), spadaju u klasiku britkog humora i dinamičnih akcijskih scena. Tex se voli zbog takvih stvari!
Civitelli se sa svojim stilom izvrsno uklopio u western “setting” Texovih pustolovina, pa je već preko dvadeset godina jedan od glavnih oslonaca Bonellijeve crtačke ekipe Texa. U Makarskoj se dakle mogu očekivati dugački redovi fanova koji strpljivo čekaju da im maestro Civitelli nacrta koju skičicu Texa u akciji… Nadajmo se da će ipak crtati brže nego što radi nove epizode za SBE! J
Tomislav Dornik
