______________________________________________________________________
Godinu dana kasnije, izašao je prvi broj novog serijala, „Specijalni agent Alfe", smješten 100 godina u Blade runnerovsku budućnost, i tako okončao Bonellijevo udaljavanje od žanra vesterna koje je započeo još Mister No davne 1975., samo na kratko poljuljao Ken Parker, a onda zacementirao Dylan Dog. Važnost Nathana Nevera za Bonellijevu produkciju nije odmah bila jasna: Medda, Serra i Vigna, njegovi kreatori, donijeli su nam prvi „hard SF" serijal ove izdavačke kuće, ali nije ništa čudno da se stripovi žanrovski određuju - Dylan je zauzeo područje horora, Nick Raider krimiće, i tome slično. No, 19 godina kasnije, dok Zagor i dalje brani Indijance od bijelaca i od njih samih, dok se Dylan i dalje povremeno susreće s Xabarasom i birokratskim đavolima, a Tex dijeli šamare svima redom - Nathan jedva da ima dodirnih tačaka s onim serijalom koji je krenuo u ljeto 1991. NN je uveo promjenu kao uobičajeno stanje, kao modus pripovijedanja, u rigidan Bonellijev stil pripovijedanja priča.
No krenimo redom.
Iako nesumnjivo znate tužnu priču o Nathanu Neveru, da vas ipak ukratko podsjetimo: u jednoj budućnosti, nekih 100 godina ispred nas, civilizacija ne samo da je zaboravila na greške prošlosti, već i ne mari za njih. Ogromne metropole bez imena, na više razina, novi su dom čovječanstva, a kriminalne organizacije iskorištavaju sve mane korporativne demokracije koja rukovodi svijetom. U tom ambijentu se kreće glavni lik serijala, melankolični mrgud Nathan koji radi za Agenciju Alfa, privatnu agenciju za osiguranje, najveću u Istočnom Gradu. Žena mu je ubijena jer nije bio tu da je zaštiti; kći Ann mu je upravo zbog toga autistična; šef mu je Edward Reiser, makijavelist koga zanima samo profit; u agenciji mu društvo prave srčana Rebecca „Legs" Weaver i simpatični & smotani kompjuterski mag Sigmund Baginov. Zakleti neprijatelj mu je Aristotel Skotos, lider jedne sekte, ali istovremeno i capo kriminalne organizacije. Tu i tamo se pojavi misteriozno Bratstvo sjena koje možda jest, a možda i nije izvanzemaljsko; tu i tamo ima nekih naznaka da se iza kulisa odigrava neka mnogo veća, mnogo mitskija priča. I to je to...
Tada.
A danas?
No krenimo redom.
Iako nesumnjivo znate tužnu priču o Nathanu Neveru, da vas ipak ukratko podsjetimo: u jednoj budućnosti, nekih 100 godina ispred nas, civilizacija ne samo da je zaboravila na greške prošlosti, već i ne mari za njih. Ogromne metropole bez imena, na više razina, novi su dom čovječanstva, a kriminalne organizacije iskorištavaju sve mane korporativne demokracije koja rukovodi svijetom. U tom ambijentu se kreće glavni lik serijala, melankolični mrgud Nathan koji radi za Agenciju Alfa, privatnu agenciju za osiguranje, najveću u Istočnom Gradu. Žena mu je ubijena jer nije bio tu da je zaštiti; kći Ann mu je upravo zbog toga autistična; šef mu je Edward Reiser, makijavelist koga zanima samo profit; u agenciji mu društvo prave srčana Rebecca „Legs" Weaver i simpatični & smotani kompjuterski mag Sigmund Baginov. Zakleti neprijatelj mu je Aristotel Skotos, lider jedne sekte, ali istovremeno i capo kriminalne organizacije. Tu i tamo se pojavi misteriozno Bratstvo sjena koje možda jest, a možda i nije izvanzemaljsko; tu i tamo ima nekih naznaka da se iza kulisa odigrava neka mnogo veća, mnogo mitskija priča. I to je to...
Tada.
A danas?
SVIJET BUDUĆNOSTI NATHANA NEVERA
PANTA REI
Bio je to lipanj 1990. Manija „tutto" reprinata tresla je Bonelli; Dylan je bio na korak od prvog susreta s birokratskim paklom u „Dva lica istine", a tek što se po treći put susreo s Doktorom Xabarasom; Martin je imao bliski susret s faraonima koji su pokušali uništiti sunce; Mister No je dobivao batine u Africi; Tex je dijelio batine po brodu Albatros; a Zagor je štitio Indijance i od bijelaca, i od njih samih, ovoga puta u boji... A u kolornom dodatku na par stranica, koji je u ono vrijeme obavještavao pučanstvo o Bonellijevim izdanjima koji će izaći tijekom ljeta, pojavila se sitna, jedva primjetna najava u popisu izdanja: „Nathan Never (in preparazione)".
Bio je to lipanj 1990. Manija „tutto" reprinata tresla je Bonelli; Dylan je bio na korak od prvog susreta s birokratskim paklom u „Dva lica istine", a tek što se po treći put susreo s Doktorom Xabarasom; Martin je imao bliski susret s faraonima koji su pokušali uništiti sunce; Mister No je dobivao batine u Africi; Tex je dijelio batine po brodu Albatros; a Zagor je štitio Indijance i od bijelaca, i od njih samih, ovoga puta u boji... A u kolornom dodatku na par stranica, koji je u ono vrijeme obavještavao pučanstvo o Bonellijevim izdanjima koji će izaći tijekom ljeta, pojavila se sitna, jedva primjetna najava u popisu izdanja: „Nathan Never (in preparazione)".
