SPECIJALNI GOSTI 2010.
Pasquale Ruju
PASQUALE RUJU: Simbol za kontroverzu
Napisao: Darijo Antunović
Prva riječ koja mi pada kad se spomene Pasquale Ruju jest - kontroverza! Naime, ne vjerujem da sam ikad u životu čuo toliko oprečnih mišljenja (a i sam im se priklanjam) kao što sam ih čuo o ovome autoru, do prije nekoliko godina najpoznatijem po radu na Dylanu Dogu, a od 2006. poznatom i po činjenici da je kreirao mini-serijal Demian. Kako i sami primjećujete, Ruju je čvrsto vezan za talijansku izdavačku kuću Sergio Bonelli Editore unutar koje mu neposredno pred ovogodišnji MaFest (8.5.) izlazi i premijerni broj novog mini serijala (18 epizoda) pod nazivom Cassidy.
Inače, Ruju je rođen 1962. godine i osim prema stripu, ljubav gaji i prema kazališnom i filmskom izričaju. S trideset i tri godine debitira kao scenarist u staffu Dylana Doga iznimno obećavajućom pričom Il vicina di casa (Komšija, DD SC GIG 4), no nakon toga dolaze više ili manje prosječne ili čak ispodprosječne epizode s tek ponekim uzletom prema gore. U više od 70 epizoda što redovne serije, što specijalaca, što almanaha, priča iz maxi izdanja i giganata praktički da se nije uspio kvalitetom niti približiti svome premijernom radu (okej, Vječna iluzija (DD LEX 30) koju je crtački odradio Roi je samo iznimka koja potvrđuje pravilo). I sad, nakon svega izrečenog, što bismo trebali zaključiti o Rujuu? Da nema pojma? Hm, možda ipak nije baš tako jer nakon velikog Sclavija upravo je on napisao najviše scenarija za Dylana Doga, a to ne može biti slučajno. Ili može?...
Naime, premda je u karijeri imao takvih nebuloza (da ne kažem nešto gore) poput "nezaboravne" priče o Omniwashu 2000 nastanjenom uvijek gladnim demonom Peyom (wtf?!) (Dostava smrti, DD LU 74), istinskoga stripovskog trasha kakvoga se nipošto, u filmskom svijetu ofkors, ne bi postidio ni Ed Wood, Ruju definitivno ima i svijetlih točaka a tu prije svega mislim na prije spomenuti mini serijal Demian. U 18 epizoda koje kao polazišnu točku imaju Marseille i koje su nabijene i akcijom, i spletkama i noirom, Demian se nameće kao pitko i prijazno štivo zbog kojeg će se mnogi upitati je li ga doista pisao onaj isti Ruju koji je autor prije spomenute Dostave smrti ili mu se je sve to odradio neki nabrijani ghost writer! Od prve epizode pod naslovom Sjećanje i osveta (LIB 1), a koju su maestralno crtački odradili Luigi Piccatto i Giorgio Sommacal, čitatelj biva uvučen u svojevrsnu krimi sagu koja će svoj vrhunac doživjeti u epizodama Le Loup, Pogrešni odabiri i Posljednji sat (LIB 8&9). Premda je u startu bio zamišljen da bude zaokruženi serijal, Demian će ipak - zbog stečene popularnosti - doživjeti i dodatna izdanja od kojih će prvo biti specijalac pod nazivom Uomini d'oro.
Napisao: Darijo Antunović
Prva riječ koja mi pada kad se spomene Pasquale Ruju jest - kontroverza! Naime, ne vjerujem da sam ikad u životu čuo toliko oprečnih mišljenja (a i sam im se priklanjam) kao što sam ih čuo o ovome autoru, do prije nekoliko godina najpoznatijem po radu na Dylanu Dogu, a od 2006. poznatom i po činjenici da je kreirao mini-serijal Demian. Kako i sami primjećujete, Ruju je čvrsto vezan za talijansku izdavačku kuću Sergio Bonelli Editore unutar koje mu neposredno pred ovogodišnji MaFest (8.5.) izlazi i premijerni broj novog mini serijala (18 epizoda) pod nazivom Cassidy.
Inače, Ruju je rođen 1962. godine i osim prema stripu, ljubav gaji i prema kazališnom i filmskom izričaju. S trideset i tri godine debitira kao scenarist u staffu Dylana Doga iznimno obećavajućom pričom Il vicina di casa (Komšija, DD SC GIG 4), no nakon toga dolaze više ili manje prosječne ili čak ispodprosječne epizode s tek ponekim uzletom prema gore. U više od 70 epizoda što redovne serije, što specijalaca, što almanaha, priča iz maxi izdanja i giganata praktički da se nije uspio kvalitetom niti približiti svome premijernom radu (okej, Vječna iluzija (DD LEX 30) koju je crtački odradio Roi je samo iznimka koja potvrđuje pravilo). I sad, nakon svega izrečenog, što bismo trebali zaključiti o Rujuu? Da nema pojma? Hm, možda ipak nije baš tako jer nakon velikog Sclavija upravo je on napisao najviše scenarija za Dylana Doga, a to ne može biti slučajno. Ili može?...
Naime, premda je u karijeri imao takvih nebuloza (da ne kažem nešto gore) poput "nezaboravne" priče o Omniwashu 2000 nastanjenom uvijek gladnim demonom Peyom (wtf?!) (Dostava smrti, DD LU 74), istinskoga stripovskog trasha kakvoga se nipošto, u filmskom svijetu ofkors, ne bi postidio ni Ed Wood, Ruju definitivno ima i svijetlih točaka a tu prije svega mislim na prije spomenuti mini serijal Demian. U 18 epizoda koje kao polazišnu točku imaju Marseille i koje su nabijene i akcijom, i spletkama i noirom, Demian se nameće kao pitko i prijazno štivo zbog kojeg će se mnogi upitati je li ga doista pisao onaj isti Ruju koji je autor prije spomenute Dostave smrti ili mu se je sve to odradio neki nabrijani ghost writer! Od prve epizode pod naslovom Sjećanje i osveta (LIB 1), a koju su maestralno crtački odradili Luigi Piccatto i Giorgio Sommacal, čitatelj biva uvučen u svojevrsnu krimi sagu koja će svoj vrhunac doživjeti u epizodama Le Loup, Pogrešni odabiri i Posljednji sat (LIB 8&9). Premda je u startu bio zamišljen da bude zaokruženi serijal, Demian će ipak - zbog stečene popularnosti - doživjeti i dodatna izdanja od kojih će prvo biti specijalac pod nazivom Uomini d'oro.
Osim spomenutog rada na Dylanu Dogu i Demianu, Ruju je potpisao i Texove almanahe iz 2004. (Na zemlji Klamatha, LIB ALM 6) i 2008. godine, na kojima su ga crtački pratili Diso i Devescovi. Uz to, radio je i na Nathanu Neveru (Thor 14 (LU 57), Indija (LIB 5), Ledena dama (LIB 11) te na tri epizode koje još nisu objavljene kod nas: 127, 128, 155), a potpisao je i dvije epizode Dampyra (72 & 106).
Na kraju, što možemo očekivati od Cassidyja? Hoće li potvrditi Rujuov uzlazni trend koji je nagoviješten s Demianom ili će se vratiti u prosjek (ili dobrano ispod njega) koji mu je okarakterizirao rad na Dylanu Dogu? Iskreno, nemam pojma što bih vam rekao, no ono što definitivno znam jest to da će Ruju na MaFestu imati na što odgovarati jer, kako sam već i naglasio na početku, ovako kontroverznog autora majka često ne rađa! Uglavnom, neće biti dosadno, to je definitivno...
Na kraju, što možemo očekivati od Cassidyja? Hoće li potvrditi Rujuov uzlazni trend koji je nagoviješten s Demianom ili će se vratiti u prosjek (ili dobrano ispod njega) koji mu je okarakterizirao rad na Dylanu Dogu? Iskreno, nemam pojma što bih vam rekao, no ono što definitivno znam jest to da će Ruju na MaFestu imati na što odgovarati jer, kako sam već i naglasio na početku, ovako kontroverznog autora majka često ne rađa! Uglavnom, neće biti dosadno, to je definitivno...
