SPECIJALNI GOSTI 2010.
Eduardo Risso
Eduardo Risso: Crno/Bijelo
Napisao: Aleksandar Đorđevski
Da Argentina nije samo zemlja lucidnih nogometaša, tanga i ukusnoga goveđeg mesa, dokazuju i strip autori koji dolaze iz otamo (Alberto i Enrique Breccia, Trillo, Oesterheld, Mandraffina, Salinas, Del Castillo (porijeklom Čileanac), Altuna...). Mnogi od njih su nažalost pokojni, ali trenutno je u svijetu svakako jedan od najcjenjenijih Eduardo Risso, koji je jedan od glavnih gostiju ovogodišnjeg Mafesta.
Rođen je 1959. u Leonesu, u centralnoj Argentinskoj provinciji Cordobi. Još kao dječak pokazuje sklonosti prema crtanju i crta stripove već s 11 godina, a njegova karijera profesionalnog strip-crtača počinje 1981. kad počinje raditi kratke ilustrirane priče za jednu od najvećih argentinskih dnevnih novina, La Nacion. Uz to, svoje kratke priče objavljuje i u magazinima Erotiocon i Satiricon, sve pod okriljem izdavača Columba. Do prvoga "pravog" projekta, Parque Chas (objavljeno u Heavy Metalu kao Park Charles te u mnogim drugim zemljama, čak i u Poljskoj) dolazi u suradnji s argentinskim scenaristom Ricardom Barreirom 1987. S njim potom radi još jedan album - Cain - koji se pojavio i na američkom tržištu nekoliko godina poslije.
1989. godina predstavlja prvu pravu prekretnicu u njegovoj karijeri jer dobiva priliku raditi po scenarijima Carlosa Trilla, jednog od najvećih i najplodonosnijih scenarista u povijesti stripa. Njihov prvi strip Fulu (Fibra) doživio je velik uspjeh, a objavljen je u mnogim europskim zemljama (Francuska, Njemačka, Portugal, Nizozemska i nedavno Hrvatska) te se ukupno sastoji iz 5 albuma. U sljedećim godinama nastavlja se suradnja Trilla i Rissa na stripovima namijenjenima pretežno talijanskom tržištu te tako izlaze Video Nocturno, Boy Vampire (Libellus), Borderline, Horror Revisitado, Chicanos (Libellus) itd. Sve navedene stripove odlikuje sličan sadržaj i uglavnom se radi o noir pričama u kojima su u centru pozornosti ljudi s društvenog dna, a koje su nabijene akcijom, nasiljem, crnim humorom, sexom ali i snažnim socijalno-društvenim temama i kritikama koje su i danas aktualne.
Karakterističan Rissov crno-bijeli crtež s odličnom kompozicijom svake table i brigom o najsitnijim detaljima, savršeno se uklapa u takav stil priče, što je rezultiralo činjenicom da su svi navedeni stripovi postigli velik uspjeh i kod čitatelja i kod kritike, a i sam Risso ih doživljava kao svoje najdraže projekte i ističe da je s posebnim užitkom crtao po scenarijima Carlosa Trilla. Kao kuriozitet, svakako vrijedi spomenuti i Los Misterios de la Luna Roya (Red Moon), dječju bajku koja predstavlja potpuno drukčiji strip od svih ostalih koje potpisuju ova dva iznimna autora. Gotovo svi ovi stripovi objavljeni su (ili pak čekaju na objavljivanje) na 2 od 3 najveća strip-tržišta na svijetu: francusko-belgijskom i američkom što svakako predstavlja značajan uspjeh, a u Italiji se spomenuti serijali redovito reprintiraju što dovoljno govori o njihovoj kvaliteti. Neki od navedenih stripova objavljeni su i u Hrvatskoj (Libellus & Fibra) i Sloveniji (Strip Bumerang).
1997. Risso počinje usporedno raditi i za američko tržište. Njegov prvi projekt bio je za Dark Horse Comics i to na stripovskoj adaptaciji četvrtog filma popularnog Aliena: Resurrection, da bi sljedeće godine na red došao i one-shot Alien: Wraith. Spomenuti stripovi nisu postigli značajan uspjeh ali zbog popularnosti te franšize omogućili su Rissu da se predstavi široj američkoj publici što nije prošlo nezamijećeno. Uz to, objavljuje i nekoliko kratkih priča u Heavy Metalu (Incompatible, Costume party) te nastavlja suradnju s Trillom na prije započetim serijalima.
Napisao: Aleksandar Đorđevski
Da Argentina nije samo zemlja lucidnih nogometaša, tanga i ukusnoga goveđeg mesa, dokazuju i strip autori koji dolaze iz otamo (Alberto i Enrique Breccia, Trillo, Oesterheld, Mandraffina, Salinas, Del Castillo (porijeklom Čileanac), Altuna...). Mnogi od njih su nažalost pokojni, ali trenutno je u svijetu svakako jedan od najcjenjenijih Eduardo Risso, koji je jedan od glavnih gostiju ovogodišnjeg Mafesta.
Rođen je 1959. u Leonesu, u centralnoj Argentinskoj provinciji Cordobi. Još kao dječak pokazuje sklonosti prema crtanju i crta stripove već s 11 godina, a njegova karijera profesionalnog strip-crtača počinje 1981. kad počinje raditi kratke ilustrirane priče za jednu od najvećih argentinskih dnevnih novina, La Nacion. Uz to, svoje kratke priče objavljuje i u magazinima Erotiocon i Satiricon, sve pod okriljem izdavača Columba. Do prvoga "pravog" projekta, Parque Chas (objavljeno u Heavy Metalu kao Park Charles te u mnogim drugim zemljama, čak i u Poljskoj) dolazi u suradnji s argentinskim scenaristom Ricardom Barreirom 1987. S njim potom radi još jedan album - Cain - koji se pojavio i na američkom tržištu nekoliko godina poslije.
1989. godina predstavlja prvu pravu prekretnicu u njegovoj karijeri jer dobiva priliku raditi po scenarijima Carlosa Trilla, jednog od najvećih i najplodonosnijih scenarista u povijesti stripa. Njihov prvi strip Fulu (Fibra) doživio je velik uspjeh, a objavljen je u mnogim europskim zemljama (Francuska, Njemačka, Portugal, Nizozemska i nedavno Hrvatska) te se ukupno sastoji iz 5 albuma. U sljedećim godinama nastavlja se suradnja Trilla i Rissa na stripovima namijenjenima pretežno talijanskom tržištu te tako izlaze Video Nocturno, Boy Vampire (Libellus), Borderline, Horror Revisitado, Chicanos (Libellus) itd. Sve navedene stripove odlikuje sličan sadržaj i uglavnom se radi o noir pričama u kojima su u centru pozornosti ljudi s društvenog dna, a koje su nabijene akcijom, nasiljem, crnim humorom, sexom ali i snažnim socijalno-društvenim temama i kritikama koje su i danas aktualne.
Karakterističan Rissov crno-bijeli crtež s odličnom kompozicijom svake table i brigom o najsitnijim detaljima, savršeno se uklapa u takav stil priče, što je rezultiralo činjenicom da su svi navedeni stripovi postigli velik uspjeh i kod čitatelja i kod kritike, a i sam Risso ih doživljava kao svoje najdraže projekte i ističe da je s posebnim užitkom crtao po scenarijima Carlosa Trilla. Kao kuriozitet, svakako vrijedi spomenuti i Los Misterios de la Luna Roya (Red Moon), dječju bajku koja predstavlja potpuno drukčiji strip od svih ostalih koje potpisuju ova dva iznimna autora. Gotovo svi ovi stripovi objavljeni su (ili pak čekaju na objavljivanje) na 2 od 3 najveća strip-tržišta na svijetu: francusko-belgijskom i američkom što svakako predstavlja značajan uspjeh, a u Italiji se spomenuti serijali redovito reprintiraju što dovoljno govori o njihovoj kvaliteti. Neki od navedenih stripova objavljeni su i u Hrvatskoj (Libellus & Fibra) i Sloveniji (Strip Bumerang).
1997. Risso počinje usporedno raditi i za američko tržište. Njegov prvi projekt bio je za Dark Horse Comics i to na stripovskoj adaptaciji četvrtog filma popularnog Aliena: Resurrection, da bi sljedeće godine na red došao i one-shot Alien: Wraith. Spomenuti stripovi nisu postigli značajan uspjeh ali zbog popularnosti te franšize omogućili su Rissu da se predstavi široj američkoj publici što nije prošlo nezamijećeno. Uz to, objavljuje i nekoliko kratkih priča u Heavy Metalu (Incompatible, Costume party) te nastavlja suradnju s Trillom na prije započetim serijalima.
