Jednako takvim pokazao se i gospodin Rustemagić, koji je strpljivo podnosio moju navalu pitanjima i na sve davao precizne i iscrpne odgovore. Na momente sam sam sebi djelovao poput kakvog nasrtljivog japanskog turista koji svugdje gura svoj nos i nemilice škljoca aparatom. Naravno, nisam se ni trudio objasniti da inače nisam takav, da sam dosta povučena osoba. Vjerojatno mi ni ne bi povjerovali, ali su stoički izdržali sve moje eskapade, dok se ja opravdavam za takvo ponašanje onom Machiavellijevom - cilj opravdava sredstvo.
Nepravedno bi bilo ne spomenuti i naše strip autore koji su u «zvjezdanom» postavu pohodili Mafest, i meni jednu od najdražih točaka festivalskog programa, strip radionicu na kojoj su sudjelovali Sudžuka, Petruša, Ribić, Solanović, Grabović, a pod moderatorskom Macanovom palicom. Tribina je bila izvrsno posjećena, sudionici iste oduševili su posjetitelje kako zavidnom dozom humora, tako i crtanjem likova iz vlastitih (a bogme i tuđih) stripova i potpisivanjem albuma. Impresivno je bilo gledati s kojom lakoćom na papiru oživljavaju poznati junaci. Ne znam što me se više dojmilo, ljepota crteža u nastanku ili lakoća (prividna) kojom isti nastaju.