MaFest - Pogled2

POGLED IZNUTRA NA PRETHODNE MAFESTE

______________________________________________________________________

Sve je počelo jednim naizgled običnim telefonskim pozivom, još tamo negdje u listopadu prošle godine. No kada je s druge strane linije Darijo Antunović, ni jedan se telefonski poziv ne može a priori odbaciti kao običan. Uslijedila je «ponuda koja se ne može odbiti», a mada mu to nisam želio odmah potvrditi, zatraživši malo vremena, tobože da razmislim, obojici nam je već tada bilo jasno da odgovor može biti samo jedan i da ću se na ovaj ili onaj način i ja uključiti u ono sto će postati poznato pod imenom - MAFEST - Makarski festival stripa.

Od tog razgovora pa do onog presudnog datuma 19. svibnja 2006. činilo se da ima strašno puno vremena. Kakva zabluda! Vrijeme je curilo baš poput pijeska stisnutog u šaci, približavanjem krajnjeg roka u jednakom je omjeru u meni rasla neka čudna mješavina nervoze, uzbuđenja i radosti, tu i tamo našla bi se i trunčica zabrinutosti. U stvari, čak i više od trunčice u trenutku kada mi je Darijo pokazao program festivala. Rekao sam mu odmah u startu - «Učinit ću sve, samo neću ništa nigdje pričati». «Nema problema», odgovori on i mrtav hladan me ubaci u program kao jednog od učesnika tribine «Kronologija Hermannovih djela». Naravno, za ovo slijedi vendetta, kad tad, neka se samo čuva!

MaFest - pogled iznutra

Odlazak dolje značio je susret s jednim od najvećih, legendom čije sam radove pratio gotovo 30 godina u nebrojenim strip izdanjima od Stripoteke, Giganta, Strip Arta..., susret s Hermannom Huppenom. No pored Hermanna, neizbježan je bio susret s cijelim nizom ljudi s kojima već godinama njegujem online druženje, razmjenom e-mailova ili putem postova na raznim internetskim forumima. Neke od tih ljudi, iako sam ih već odavno smatrao iznimnim prijateljima, po prvi put ću uživo vidjeti upravo na festivalu. Nisam znao kako će to ispasti, kakav ću dojam i ja sam ostaviti, no što je tu je. Više nije bilo povratka....
....kojeg sada, s ovim naknadnim znanjem, definitivno nikada ne bih ni poželio, jer mi sva tri dana prvog Mafesta svakako idu u red jednih od najljepših uspomena u životu. Ključ svega bilo je druženje.

Čak i da nam organizatori nisu napravili onako bogat i ispunjen program, bila bi to tri vrhunska dana provedena u ćakulama s istomišljenicima iz različitih krajeva.Posebno je ugodno bilo šetati rivom u društvu velika znalca i kolekcionara Mladena Viskića, ili razglabati o filmovima (da, da, mi stripofili nismo samo strip freakovi, zanimaju nas i druge stvari) s Borislavom Grabovićem.
Ako tako postavimo stvari, za program festivala možemo reći da je bio dodatni, ali uistinu veliki bonus. Od press konferencije, preko otvaranja festivala, glavna zvijezda festivala Hermann uistinu je plijenio pozornost. Srdačan, jednostavan, prijazan. Uistinu je malo ljudi koji dosegnu vrhunce u svome zvanju a da uspiju sačuvati takvu ljudskost i pristupačnost. No to je samo još jedna odrednica njihove veličine.