POGLED IZNUTRA NA 1. MAFEST
______________________________________________________________________
Pogled iznutra na drugi MaFest
Premda stiže treći MaFest, meni su još uvijek svježa sjećanja na onaj drugi, gotovo kao da je bio prije mjesec, a ne prije skoro godinu dana.
Centralna ličnost MaFesta 2007. bio je bard scenarističkog zanata i tata Martina Mysterea Alfredo Castelli, a sekundirao mu je Lucio Filippucci, simpatični crtač prije navedenog junaka. Castelli je svojim dolaskom doveo i apsolutnog fanatika MM-serijala Darka aka Prozirnu Senku u Makarsku iz slobodarskog New Yorka.
Oni koji su imali tu čast vidjeti Darka u društvu Castellija i Filippuccija, vjerojatno su imali osjećaj da, iako je svibanj, gledaju neki od božićnih filmova. Darko je u društvu djedomrazolikog Castellija i njegovog vilenjaka Filippuccija izgledao kao (doduše, ne baš lijepo :)) dijete koje su irvasi MaFesta odvukli na mjesto iz najljepših (koliko je god to u realnosti uopće moguće) snova.
Večernji eventi bili su jako zanimljivi, no zbog ranog ustajanja, Armin i ja smo preferirali otići što ranije u sobu. Prve noći smo tako ustanovili da su arhitekti u Makarskoj raznovrsni u kreaciji koliko i vezni red nogometne reprezentacije BiH. Provjerili smo svaku stopu Makarske u potrazi za svojim apartmanom, upitali pregršt mladih dama (džentlmenski smo nastojali dati značaj damama koje su u vidnoj oskudici s odjećom) za ulicu u kojoj nam se apartman nalazi i zaključili da nam je smisao za orijentaciju ravan onome kod ostarjelog Indijanca s očima Stevieja Wondera i ušima Ludwiga van Beethovena. Dvosatni Tour de Makarska ipak je završio hepiendom - pronašli smo apartman već prije zore. Nisam mogao ne sjetiti se Brdara, čuvenog Seminole Od Biokova (skraćeno: SOB), koji je moj prirodni talent da se izgubim i u Lihtenštajnu uspio kompenzirati svojom snalažljivošću. Nažalost, zbog objektivnih razloga, Brdara uopće nije bilo na MaFestu, a siguran sam da bi on znao cijeniti prisutnost božanstva među crtačima.
Centralna ličnost MaFesta 2007. bio je bard scenarističkog zanata i tata Martina Mysterea Alfredo Castelli, a sekundirao mu je Lucio Filippucci, simpatični crtač prije navedenog junaka. Castelli je svojim dolaskom doveo i apsolutnog fanatika MM-serijala Darka aka Prozirnu Senku u Makarsku iz slobodarskog New Yorka.
Oni koji su imali tu čast vidjeti Darka u društvu Castellija i Filippuccija, vjerojatno su imali osjećaj da, iako je svibanj, gledaju neki od božićnih filmova. Darko je u društvu djedomrazolikog Castellija i njegovog vilenjaka Filippuccija izgledao kao (doduše, ne baš lijepo :)) dijete koje su irvasi MaFesta odvukli na mjesto iz najljepših (koliko je god to u realnosti uopće moguće) snova.
Večernji eventi bili su jako zanimljivi, no zbog ranog ustajanja, Armin i ja smo preferirali otići što ranije u sobu. Prve noći smo tako ustanovili da su arhitekti u Makarskoj raznovrsni u kreaciji koliko i vezni red nogometne reprezentacije BiH. Provjerili smo svaku stopu Makarske u potrazi za svojim apartmanom, upitali pregršt mladih dama (džentlmenski smo nastojali dati značaj damama koje su u vidnoj oskudici s odjećom) za ulicu u kojoj nam se apartman nalazi i zaključili da nam je smisao za orijentaciju ravan onome kod ostarjelog Indijanca s očima Stevieja Wondera i ušima Ludwiga van Beethovena. Dvosatni Tour de Makarska ipak je završio hepiendom - pronašli smo apartman već prije zore. Nisam mogao ne sjetiti se Brdara, čuvenog Seminole Od Biokova (skraćeno: SOB), koji je moj prirodni talent da se izgubim i u Lihtenštajnu uspio kompenzirati svojom snalažljivošću. Nažalost, zbog objektivnih razloga, Brdara uopće nije bilo na MaFestu, a siguran sam da bi on znao cijeniti prisutnost božanstva među crtačima.
Naravno, govorim o Mikici koji nam se prezentirao u crtačkom i ljudskom svjetlu kakvo je malo tko očekivao, imajući u vidu da je Mikica radio za zloglasni Dnevnik. Crtež Zagora i Kapetana Mikija koji je on uradio za opravdano odsutne Travničane je simbolika razdobljs kad su dva (manje-više naivna) junaka izlazila u istoj seriji, a mlada publika postavljala pitanje tko je najjači među Bonellijevcima. Mikičin crtež nije odgovorio na pitanje nego ga je postavio na drukčiji način - način satkan od romantične arome koja nedostaje današnjim tinejdžerima koji nisu imali tu čast čitati Dnevnikova izdanja.
