POGLED IZNUTRA NA PRETHODNE MAFESTE
Specijalni gost 2006.
Program 2006.
Stripovski osvrt na 1. MaFest
by Dalibor Brdar
Specijalni gosti 2007.
Program 2007.
Kult Martina Mystérea
Specijalni gosti 2008.
Program 2008.
Pogled iznutra na 1. MaFest
Pogled iznutra na 2. MaFest
Program 2009.
Specijalni gosti 2009.
Svijet buducnosti Nathana Nevera
Zagor - Gospodar Darkwooda
Mister No - Romantični pilot
Specijalni gosti 2010.
Program 2010.
Program 2006.
Stripovski osvrt na 1. MaFest
by Dalibor Brdar
Specijalni gosti 2007.
Program 2007.
Kult Martina Mystérea
Specijalni gosti 2008.
Program 2008.
Pogled iznutra na 1. MaFest
Pogled iznutra na 2. MaFest
Program 2009.
Specijalni gosti 2009.
Svijet buducnosti Nathana Nevera
Zagor - Gospodar Darkwooda
Mister No - Romantični pilot
Specijalni gosti 2010.
Program 2010.
Pogled iznutra na drugi MaFest
Premda stiže treći MaFest, meni su još uvijek svježa sjećanja na onaj drugi, gotovo kao da je bio prije mjesec, a ne prije skoro godinu dana.
Centralna ličnost MaFesta 2007. bio je bard scenarističkog zanata i tata Martina Mysterea Alfredo Castelli, a sekundirao mu je Lucio Filippucci, simpatični crtač prije navedenog junaka. Castelli je svojim dolaskom doveo i apsolutnog fanatika MM-serijala Darka aka Prozirnu Senku u Makarsku iz slobodarskog New Yorka.
Oni koji su imali tu čast vidjeti Darka u društvu Castellija i Filippuccija, vjerojatno su imali osjećaj da, iako je svibanj, gledaju neki od božićnih filmova. Darko je u društvu djedomrazolikog Castellija i njegovog vilenjaka Filippuccija izgledao kao (doduše, ne baš lijepo :)) dijete koje su irvasi MaFesta odvukli na mjesto iz najljepših (koliko je god to u realnosti uopće moguće) snova.
Večernji eventi bili su jako zanimljivi, no zbog ranog ustajanja, Armin i ja smo preferirali otići što ranije u sobu. Prve noći smo tako ustanovili da su arhitekti u Makarskoj raznovrsni u kreaciji koliko i vezni red nogometne reprezentacije BiH. Provjerili smo svaku stopu Makarske u potrazi za svojim apartmanom, upitali pregršt mladih dama (džentlmenski smo nastojali dati značaj damama koje su u vidnoj oskudici s odjećom) za ulicu u kojoj nam se apartman nalazi i zaključili da nam je smisao za orijentaciju ravan onome kod ostarjelog Indijanca s očima Stevieja Wondera i ušima Ludwiga van Beethovena. Dvosatni Tour de Makarska ipak je završio hepiendom - pronašli smo apartman već prije zore. Nisam mogao ne sjetiti se Brdara, čuvenog Seminole Od Biokova (skraćeno: SOB), koji je moj prirodni talent da se izgubim i u Lihtenštajnu uspio kompenzirati svojom snalažljivošću. Nažalost, zbog objektivnih razloga, Brdara uopće nije bilo na MaFestu, a siguran sam da bi on znao cijeniti prisutnost božanstva među crtačima.
Centralna ličnost MaFesta 2007. bio je bard scenarističkog zanata i tata Martina Mysterea Alfredo Castelli, a sekundirao mu je Lucio Filippucci, simpatični crtač prije navedenog junaka. Castelli je svojim dolaskom doveo i apsolutnog fanatika MM-serijala Darka aka Prozirnu Senku u Makarsku iz slobodarskog New Yorka.
Oni koji su imali tu čast vidjeti Darka u društvu Castellija i Filippuccija, vjerojatno su imali osjećaj da, iako je svibanj, gledaju neki od božićnih filmova. Darko je u društvu djedomrazolikog Castellija i njegovog vilenjaka Filippuccija izgledao kao (doduše, ne baš lijepo :)) dijete koje su irvasi MaFesta odvukli na mjesto iz najljepših (koliko je god to u realnosti uopće moguće) snova.
Večernji eventi bili su jako zanimljivi, no zbog ranog ustajanja, Armin i ja smo preferirali otići što ranije u sobu. Prve noći smo tako ustanovili da su arhitekti u Makarskoj raznovrsni u kreaciji koliko i vezni red nogometne reprezentacije BiH. Provjerili smo svaku stopu Makarske u potrazi za svojim apartmanom, upitali pregršt mladih dama (džentlmenski smo nastojali dati značaj damama koje su u vidnoj oskudici s odjećom) za ulicu u kojoj nam se apartman nalazi i zaključili da nam je smisao za orijentaciju ravan onome kod ostarjelog Indijanca s očima Stevieja Wondera i ušima Ludwiga van Beethovena. Dvosatni Tour de Makarska ipak je završio hepiendom - pronašli smo apartman već prije zore. Nisam mogao ne sjetiti se Brdara, čuvenog Seminole Od Biokova (skraćeno: SOB), koji je moj prirodni talent da se izgubim i u Lihtenštajnu uspio kompenzirati svojom snalažljivošću. Nažalost, zbog objektivnih razloga, Brdara uopće nije bilo na MaFestu, a siguran sam da bi on znao cijeniti prisutnost božanstva među crtačima.
Naravno, govorim o Mikici koji nam se prezentirao u crtačkom i ljudskom svjetlu kakvo je malo tko očekivao, imajući u vidu da je Mikica radio za zloglasni Dnevnik. Crtež Zagora i Kapetana Mikija koji je on uradio za opravdano odsutne Travničane je simbolika razdobljs kad su dva (manje-više naivna) junaka izlazila u istoj seriji, a mlada publika postavljala pitanje tko je najjači među Bonellijevcima. Mikičin crtež nije odgovorio na pitanje nego ga je postavio na drukčiji način - način satkan od romantične arome koja nedostaje današnjim tinejdžerima koji nisu imali tu čast čitati Dnevnikova izdanja.
