Naravno, kada se prvi broj Strip Arta pojavio na kioscima, ni sam Ervin Rustemagić, glavni junak ove priče, nije se usudio maštati o pokretanju produkcijske kuće koja će servisirati stotine autora i nakladnika sa svih strana globusa. Bilo mu je stalo tek da izbori časni naslov urednika najboljeg strip-izdanja u državi. A to mu je pošlo za rukom već od prvog broja. Kupujući svezak Strip Arta, čitatelj je zapravo plaćao vizu koja će ga odvesti u daleke predjele i otkriti mu novi, začudni svijet avanture. Mnogi antologijski serijali francusko-belgijske škole svoju su jugoslavensku premijeru imali upravo između korica Strip Arta, baš kao i cijeli niz kultnih naslova američke sindikatske produkcije.
Vrline ove revije ne mogu se, međutim, iscrpiti pukim nabrajanjem stripova koji su tamo otisnuti. Jer Strip Art je ujedno bio i prva tiskovina u kojoj su se mogli pročitati povijesno-kritički napisi o važnim autorima i njihovim djelima, osobitostima nacionalnih produkcija i funkcioniranju toga segmenta zabavne industrije. "Prosvjetiteljski" zanos Rustemagića će koju godinu kasnije otjerati tako daleko da se upusti u pisanje dviju knjiga, svojevrsnih početnica za stripovne zanesenjake. Od toga vremena kroz ruke potpisnika ovih redaka prošli su deseci različitih knjiga koji seciraju stripovnu teoriju i praksu, ali nijedna nije uspjela posredovati onu golemu strast kojom pršti svaki redak Rustemagićevih ranih radova.
Nažalost, Strip Art je nakon samo četrdeset i pet brojeva otpravljen u povijest. Umjesto jabuka, poduzetnome su momku na pamet i nadalje padale ideje. Iz jedne od njih rođena je agencija "Strip Art Features" (SAF). Tihi obrt vrijednoga klinca razmjerno je brzo prerastao u pravu industriju. Katalog autora i naslova što ih je agencija sa sjedištem na Ilidži nudila svim raspoloženim svjetskim izdavačima debljao je iz dana u dan. Uz darovite početnike tamo su se kočila i imena uglednih veterana svjetskoga stripa.
Pritisnut molbama sebi sličnih zanesenjaka, Rustemagić će u lipnju 1979. još jednom oživjeti Strip Art. Premijera druge serije opet je proizvela tektonske poremećaje na tržištu i otvorila neslućene vidike tisućama oduševljenih čitatelja. Nažalost, ni ovom prilikom revija se nije uspjela održati dovoljno dugo da zadovolji apetite gladne publike. Goleme agencijske obveze priječile su svaku mogućnost održavanja paralel-slaloma između izdavaštva i temeljnoga posla, opsluživanja sve veće produkcije.
"Pogon", koji se u međuvremenu preselio u sarajevsko Aerodromsko Naselje, nesmanjenom je žestinom funkcionirao sve do 1992. godine. Junaci koji su iz tjedna u tjedan spašavali roto-svijet od papirnatih zlikovaca, nisu, međutim, bili kadri zaštititi vlastiti dom: SAF-ov studio do temelja je izgorio. Četrnaest tisuća stranica originalnih radova Hermanna, Tuftsa, Franquina, Tillieuxa, Kuberta, Fostera i stotina drugih legendi stripa pretvoreno je u pepeo. Granatiranje studija preživjela je tek napola istopljena skulptura Yellow Kida, priznanje koje je Rustemagić 1984. godine dobio na festivalu u Lucci u Italiji kao glavni urednik, po ocjeni stručnoga žirija, "najbolje strip-revije na svijetu".
Bogu hvala, Rustemagić i njegova obitelj bili su bolje sreće od Princa Valianta i Gastona: preživjeli su rat, skrasili se u Sloveniji i pokušali nastaviti tamo gdje ih je prekinuo mahniti tenkista s četiri ocila na boku svojega oklopnjaka.
"Strip Art Features", hvala na pitanju, još uvijek uredno servisira stotine nakladnika na širokome potezu od Milana preko Rio de Janeira do Seoula. K tomu, zamašni je katalog ove produkcijske kuće u posljednjih nekoliko godina postao omiljenom lektirom i filmskih producenata. Cijeli niz junaka koji su donedavna živjeli u zamrznutim kadrovima, ovih dana iščekuje "humano preseljenje" na celuloidnu vrpcu, a sve to zaslugom Rustemagića i njegovih suradnika koji se trude i uspijevaju dokazati kako je strip, uz ostalo, i zahvalna sirovina za druge, "rođačke" medije.
Vrline ove revije ne mogu se, međutim, iscrpiti pukim nabrajanjem stripova koji su tamo otisnuti. Jer Strip Art je ujedno bio i prva tiskovina u kojoj su se mogli pročitati povijesno-kritički napisi o važnim autorima i njihovim djelima, osobitostima nacionalnih produkcija i funkcioniranju toga segmenta zabavne industrije. "Prosvjetiteljski" zanos Rustemagića će koju godinu kasnije otjerati tako daleko da se upusti u pisanje dviju knjiga, svojevrsnih početnica za stripovne zanesenjake. Od toga vremena kroz ruke potpisnika ovih redaka prošli su deseci različitih knjiga koji seciraju stripovnu teoriju i praksu, ali nijedna nije uspjela posredovati onu golemu strast kojom pršti svaki redak Rustemagićevih ranih radova.
Nažalost, Strip Art je nakon samo četrdeset i pet brojeva otpravljen u povijest. Umjesto jabuka, poduzetnome su momku na pamet i nadalje padale ideje. Iz jedne od njih rođena je agencija "Strip Art Features" (SAF). Tihi obrt vrijednoga klinca razmjerno je brzo prerastao u pravu industriju. Katalog autora i naslova što ih je agencija sa sjedištem na Ilidži nudila svim raspoloženim svjetskim izdavačima debljao je iz dana u dan. Uz darovite početnike tamo su se kočila i imena uglednih veterana svjetskoga stripa.
Pritisnut molbama sebi sličnih zanesenjaka, Rustemagić će u lipnju 1979. još jednom oživjeti Strip Art. Premijera druge serije opet je proizvela tektonske poremećaje na tržištu i otvorila neslućene vidike tisućama oduševljenih čitatelja. Nažalost, ni ovom prilikom revija se nije uspjela održati dovoljno dugo da zadovolji apetite gladne publike. Goleme agencijske obveze priječile su svaku mogućnost održavanja paralel-slaloma između izdavaštva i temeljnoga posla, opsluživanja sve veće produkcije.
"Pogon", koji se u međuvremenu preselio u sarajevsko Aerodromsko Naselje, nesmanjenom je žestinom funkcionirao sve do 1992. godine. Junaci koji su iz tjedna u tjedan spašavali roto-svijet od papirnatih zlikovaca, nisu, međutim, bili kadri zaštititi vlastiti dom: SAF-ov studio do temelja je izgorio. Četrnaest tisuća stranica originalnih radova Hermanna, Tuftsa, Franquina, Tillieuxa, Kuberta, Fostera i stotina drugih legendi stripa pretvoreno je u pepeo. Granatiranje studija preživjela je tek napola istopljena skulptura Yellow Kida, priznanje koje je Rustemagić 1984. godine dobio na festivalu u Lucci u Italiji kao glavni urednik, po ocjeni stručnoga žirija, "najbolje strip-revije na svijetu".
Bogu hvala, Rustemagić i njegova obitelj bili su bolje sreće od Princa Valianta i Gastona: preživjeli su rat, skrasili se u Sloveniji i pokušali nastaviti tamo gdje ih je prekinuo mahniti tenkista s četiri ocila na boku svojega oklopnjaka.
"Strip Art Features", hvala na pitanju, još uvijek uredno servisira stotine nakladnika na širokome potezu od Milana preko Rio de Janeira do Seoula. K tomu, zamašni je katalog ove produkcijske kuće u posljednjih nekoliko godina postao omiljenom lektirom i filmskih producenata. Cijeli niz junaka koji su donedavna živjeli u zamrznutim kadrovima, ovih dana iščekuje "humano preseljenje" na celuloidnu vrpcu, a sve to zaslugom Rustemagića i njegovih suradnika koji se trude i uspijevaju dokazati kako je strip, uz ostalo, i zahvalna sirovina za druge, "rođačke" medije.
POČASNI ČLANOVI
_________________________________________________________________________
_____________________________________________________
