Ervin Rustemagić
Privatna stripovna republika
Prvi čovjek koji se prosvijetlio u voćnjaku bio je Isaac Newton, drugi je bio Bosanac.
Zvuči kao uvod u kakav ksenofobični vic, zar ne!? No, vjerujte na riječ, moje su namjere časne. Naposljetku, do engleskoga gentlemana kojemu je prezrela jabuka pokvarila nekoliko loknica na tupeu nikada nisam previše držao. Nemam, naravno, razloga sumnjati da je otkriće fatalne jednadžbe "masa puta gravitacija jednako težina" bilo veliki i važan doprinos razvitku naše civilizacije, ali mi nekako više imponiraju tipovi koji se opiru prokletstvu te jednadžbe, koji uporno i s hadžijskom nadmoći prkose svakom kauzalitetu. A takav je upravo onaj Drugi iz uvoda ovog članka, rečeni Bosanac.
Dok životopisi običnoga svijeta, takozvanih malih ljudi, počinju u rodilištu, biografije onih neobičnih i velikih bilježe se od trenutka kada uspiju prekoračiti granicu što ih dijeli od sive mase bezličnih nevoljnika. A ta simbolična razdjelnica koju je naš Bosanac morao prijeći da se upiše u Povijest, prolazila je upravo ispod jedne jabuke.
Ma koliko skroman bio - ili upravo radi toga - vrt našega junaka nije bio nalik zapuštenom gazdinstvu kojim je siroti Newton koračao. Stanovita gospođa, razborita i šparna, nije dopuštala da njezine voćke dokazuju istinitost poučka slavnoga fizičara, nego ih je na vrijeme brala. Golobradi srednjoškolac mogao je mirno sjediti u hladu krošnje, bez straha da će mu na glavu pasti natruli plod. Umjesto gnjilih jabuka, njemu su na pamet padale ideje. Eto, primjerice, zašto se ne bi posvetio izdavanju stripova?!
Iz telefonskog imenika za mrežno područje Beograd prepisao je adrese svih ambasada i diplomatskih predstavništava, a potom sročio cirkularno pismo: nekoliko ljubaznih redaka u kojima ugledne diplomate moli za informacije o stripovnoj produkciji u njihovim zemljama. Za divno čudo, svi su mu odgovorili. Stol u bašči na Ilidži doskora su počeli zatrpavati deseci pisama i paketa s brojnim uzorcima različitih izdanja. Nakon što je doznao adrese najprestižnijih izdavača, poduzetni je mladac još jednom sjeo za pisaći stroj. Nakon nekoliko tjedana mogao se pohvaliti da održava redovitu i srdačnu korespondenciju s mnogim velikim europskim i američkim nakladnicima.
Sve je, dakle, bilo spremno za konačni ulazak u svijet izdavačkog businessa. S maketom strip-revije klinac se zaputio ravno u "Oslobođenje". Novinarski veterani koje je tamo zatekao, isprva su se potiho smijuljili zanesenom momku. Vrlo brzo su, međutim, shvatili kako se iza baby face ambalaže krije silno ozbiljan i racionalan tip. Nije trebalo dugo čekati da vrhuška kuće da zeleno svjetlo novome projektu.
Prvi broj Strip Arta trebao se pojaviti na kioscima puno prije 3. studenog 1971. godine (od kada je počela teći njegova službena povijest) da nije bilo jedne trivijalne biološke okolnosti: nositelj projekta bio je malodoban. K tomu još i dovoljno drzak da rezolutno odbije prijedlog poslovodstva kuće da se u impressumu lista kao glavni i odgovorni urednik privremeno potpisuje netko drugi. Odnija vrag prišu, kontao je mladac, strpljivo čekajući da navrši osamnaestu.
Inicijaciju u svijet odraslih obilježio je svečano i radno, na čemu mu i danas zahvaljuju tisuće pasioniranih štovatelja pripovijedanja u sličicama. Jer Strip Art nije izmijenio samo izdavački pejzaž bivše Jugoslavije. Tamo su udareni i temelji agencije koja već puna tri desetljeća "dopisuje" važna poglavlja globalne povijesti stripa.
Privatna stripovna republika
Prvi čovjek koji se prosvijetlio u voćnjaku bio je Isaac Newton, drugi je bio Bosanac.
Zvuči kao uvod u kakav ksenofobični vic, zar ne!? No, vjerujte na riječ, moje su namjere časne. Naposljetku, do engleskoga gentlemana kojemu je prezrela jabuka pokvarila nekoliko loknica na tupeu nikada nisam previše držao. Nemam, naravno, razloga sumnjati da je otkriće fatalne jednadžbe "masa puta gravitacija jednako težina" bilo veliki i važan doprinos razvitku naše civilizacije, ali mi nekako više imponiraju tipovi koji se opiru prokletstvu te jednadžbe, koji uporno i s hadžijskom nadmoći prkose svakom kauzalitetu. A takav je upravo onaj Drugi iz uvoda ovog članka, rečeni Bosanac.
Dok životopisi običnoga svijeta, takozvanih malih ljudi, počinju u rodilištu, biografije onih neobičnih i velikih bilježe se od trenutka kada uspiju prekoračiti granicu što ih dijeli od sive mase bezličnih nevoljnika. A ta simbolična razdjelnica koju je naš Bosanac morao prijeći da se upiše u Povijest, prolazila je upravo ispod jedne jabuke.
Ma koliko skroman bio - ili upravo radi toga - vrt našega junaka nije bio nalik zapuštenom gazdinstvu kojim je siroti Newton koračao. Stanovita gospođa, razborita i šparna, nije dopuštala da njezine voćke dokazuju istinitost poučka slavnoga fizičara, nego ih je na vrijeme brala. Golobradi srednjoškolac mogao je mirno sjediti u hladu krošnje, bez straha da će mu na glavu pasti natruli plod. Umjesto gnjilih jabuka, njemu su na pamet padale ideje. Eto, primjerice, zašto se ne bi posvetio izdavanju stripova?!
Iz telefonskog imenika za mrežno područje Beograd prepisao je adrese svih ambasada i diplomatskih predstavništava, a potom sročio cirkularno pismo: nekoliko ljubaznih redaka u kojima ugledne diplomate moli za informacije o stripovnoj produkciji u njihovim zemljama. Za divno čudo, svi su mu odgovorili. Stol u bašči na Ilidži doskora su počeli zatrpavati deseci pisama i paketa s brojnim uzorcima različitih izdanja. Nakon što je doznao adrese najprestižnijih izdavača, poduzetni je mladac još jednom sjeo za pisaći stroj. Nakon nekoliko tjedana mogao se pohvaliti da održava redovitu i srdačnu korespondenciju s mnogim velikim europskim i američkim nakladnicima.
Sve je, dakle, bilo spremno za konačni ulazak u svijet izdavačkog businessa. S maketom strip-revije klinac se zaputio ravno u "Oslobođenje". Novinarski veterani koje je tamo zatekao, isprva su se potiho smijuljili zanesenom momku. Vrlo brzo su, međutim, shvatili kako se iza baby face ambalaže krije silno ozbiljan i racionalan tip. Nije trebalo dugo čekati da vrhuška kuće da zeleno svjetlo novome projektu.
Prvi broj Strip Arta trebao se pojaviti na kioscima puno prije 3. studenog 1971. godine (od kada je počela teći njegova službena povijest) da nije bilo jedne trivijalne biološke okolnosti: nositelj projekta bio je malodoban. K tomu još i dovoljno drzak da rezolutno odbije prijedlog poslovodstva kuće da se u impressumu lista kao glavni i odgovorni urednik privremeno potpisuje netko drugi. Odnija vrag prišu, kontao je mladac, strpljivo čekajući da navrši osamnaestu.
Inicijaciju u svijet odraslih obilježio je svečano i radno, na čemu mu i danas zahvaljuju tisuće pasioniranih štovatelja pripovijedanja u sličicama. Jer Strip Art nije izmijenio samo izdavački pejzaž bivše Jugoslavije. Tamo su udareni i temelji agencije koja već puna tri desetljeća "dopisuje" važna poglavlja globalne povijesti stripa.
POČASNI ČLANOVI
_________________________________________________________________________
