SPECIJALNI GOSTI 2009.
Peter Milligan
______________________________________________________________________
Jeste li se ikada zapitali kako se osjeća djevojka koja nikako ne može ostati u vezi jer joj sve dečke pojede vlastita obitelj? Ili vam je pak zanimljivije što vam telepatski majmun iz svemira ima za reći? Možda vas zanimaju nesvakidašnji pothvati heroja koji mijenja zbilju pomoću svoje odjeće, fatalistička sudbina gangstera u apokaliptičnoj budućnosti, uskrsnuće princeze Diane koja se pridružuje grupi superjunaka, klaunovi koji dovode ljude do samoubojstva nakon što su im uredili domove po uzoru na tamno naličje feng-shuia? Obilje kreativnosti koja izbija iz rada Petera Milligana rijetko koga može ostaviti ravnodušnim, tim više što smo se ovdje u uvodu dotakli tek nekolicine njegovih stripova, ali bi najbolje bilo da krenemo ispočetka u prikazu ovoga osebujnog autora koji opusom šarolikih i jedinstvenih tema osvaja čitatelje diljem svijeta.
Peter Milligan rođen je u Irskoj, a kao i mnogi drugi slavni autori s Otoka, profesionalni rad započeo je u kultnoj britanskoj strip-reviji 2000 AD početkom 1980-ih. Prvi strip za tu reviju bio je SF Sooner or Later, prva od mnogobrojnih suradnji s crtačem Brandonom McCarthyem. Priča je to o putovanjima kroz vrijeme junaka Mickyja Swifta, ali ispričana na tako psihodeličan i otkačen način da im je odobrena samo stranica po broju! Istovremeno je radio na SF antologiji Strange days objavljenoj u izdanju izdavačke kuće Eclipse. Godine 1986. započinje rad na znanstvenofantastičnoj ratnoj priči Bad Company koja epizodno izlazi u 2000 AD-u. Priča je konvencionalnija te mu donosi veliku popularnost, a njezini nastavci izlaze kontinuirano svake godine sve do 1990. i vraćaju se još tri puta do 2002. Usporedno nastavlja rad na eksperimentalnijim scenarijima poput Swifty's Return, nastavku Sooner or Later. Crtač na tom projektu bio je Jamie Hewlett, koji će u budućnosti oformiti iznimno popularan bend Gorillaz. Još neki od serijala objavljenih na Otoku u to vrijeme su indijski SF Rogan Gosh, objavljen u spin-offu 2000 AD-a, reviji Revolver, a koji je crtao opet McCarthy; Hewligan's Haircut u još jednoj suradnji s Hewlettom, te na kraju Skin, strip koji je bio toliko kontroverzan i uznemirujuć da čak nije ni objavljen u 2000 AD reviji za izdanja za odrasle kao neki prijašnji Milliganovi stripovi, već je bio izdan kao grafički roman nekoliko godina kasnije. Priča govori o mladom skinheadu kojem je talidomid uzrokovao defekte pri rođenju, no teme koje dominiraju pričom su korupcija i bešćutnost velikih kompanija, a pogotovo farmaceutske industrije. Ovaj strip fabulom predstavlja mali odmak od prethodnih tema jer radnja je sve samo ne tipična za Milligana, no progovaranje o važnim društvenim temama je ipak integralni dio priče. Ipak, ako se malo vratimo u prošlost, vidjet ćemo da to nije prvi takav slučaj.
Tijekom 1980-ih Milligan je većinom radio za britanske izdavače, no 1989. je bitna godina za početak njegove druge faze tijekom koje će poglavito raditi za Amere. Naime, tad mu je objavljen strip Skreemer, priča o postapokaliptičnoj budućnosti kroz koju se protežu reference na književnost, poeziju i film. Što je u tome posebno? Pa to što rijetko tko upotrijebi književnika Jamesa Joycea, a kamoli knjigu Finnegans Wake, koju je jedan kritičar nazvao najkvalitetnijim nečitljivim djelom engleskog kanona, i pritom to spoji s narodnom poezijom i Leoneovom gangsterskom sagom Bilo jednom u Americi. Rezultat je u krajnju ruku bio neočekivan. U atmosferi beznađa i nasilja prikazana je nemoć pojedinca da pobjegne svojoj sudbini koju dijeli s junacima grčkih tragedija. Malo koje djelo tako zorno pokazuje snagu dobrote i volje koja pobjeđuje okrutnost i mržnju. Nažalost, u takozvanoj «britanskoj invaziji», masovnoj navali britanskih autora na američko tržište uzrokovanom uspjehom Alana Moora (Swamp Thing; Watchmen), djelo se nije najbolje prodalo, ali je bilo sjajno primljeno od kritike. Iako u 1990-ima nije radio isključivo na američkim stripovima, Skreemer je pokrenuo njegov rad za DC, a kasnije i za tek osnovani ogranak Vertigo. Godina 1990. postaje osobito važna za njega budući da mu tad započinje najdugovječniji i svakako jedan od najpopularnijih stripova: Shade, the Changing Man.
Peter Milligan rođen je u Irskoj, a kao i mnogi drugi slavni autori s Otoka, profesionalni rad započeo je u kultnoj britanskoj strip-reviji 2000 AD početkom 1980-ih. Prvi strip za tu reviju bio je SF Sooner or Later, prva od mnogobrojnih suradnji s crtačem Brandonom McCarthyem. Priča je to o putovanjima kroz vrijeme junaka Mickyja Swifta, ali ispričana na tako psihodeličan i otkačen način da im je odobrena samo stranica po broju! Istovremeno je radio na SF antologiji Strange days objavljenoj u izdanju izdavačke kuće Eclipse. Godine 1986. započinje rad na znanstvenofantastičnoj ratnoj priči Bad Company koja epizodno izlazi u 2000 AD-u. Priča je konvencionalnija te mu donosi veliku popularnost, a njezini nastavci izlaze kontinuirano svake godine sve do 1990. i vraćaju se još tri puta do 2002. Usporedno nastavlja rad na eksperimentalnijim scenarijima poput Swifty's Return, nastavku Sooner or Later. Crtač na tom projektu bio je Jamie Hewlett, koji će u budućnosti oformiti iznimno popularan bend Gorillaz. Još neki od serijala objavljenih na Otoku u to vrijeme su indijski SF Rogan Gosh, objavljen u spin-offu 2000 AD-a, reviji Revolver, a koji je crtao opet McCarthy; Hewligan's Haircut u još jednoj suradnji s Hewlettom, te na kraju Skin, strip koji je bio toliko kontroverzan i uznemirujuć da čak nije ni objavljen u 2000 AD reviji za izdanja za odrasle kao neki prijašnji Milliganovi stripovi, već je bio izdan kao grafički roman nekoliko godina kasnije. Priča govori o mladom skinheadu kojem je talidomid uzrokovao defekte pri rođenju, no teme koje dominiraju pričom su korupcija i bešćutnost velikih kompanija, a pogotovo farmaceutske industrije. Ovaj strip fabulom predstavlja mali odmak od prethodnih tema jer radnja je sve samo ne tipična za Milligana, no progovaranje o važnim društvenim temama je ipak integralni dio priče. Ipak, ako se malo vratimo u prošlost, vidjet ćemo da to nije prvi takav slučaj.
Tijekom 1980-ih Milligan je većinom radio za britanske izdavače, no 1989. je bitna godina za početak njegove druge faze tijekom koje će poglavito raditi za Amere. Naime, tad mu je objavljen strip Skreemer, priča o postapokaliptičnoj budućnosti kroz koju se protežu reference na književnost, poeziju i film. Što je u tome posebno? Pa to što rijetko tko upotrijebi književnika Jamesa Joycea, a kamoli knjigu Finnegans Wake, koju je jedan kritičar nazvao najkvalitetnijim nečitljivim djelom engleskog kanona, i pritom to spoji s narodnom poezijom i Leoneovom gangsterskom sagom Bilo jednom u Americi. Rezultat je u krajnju ruku bio neočekivan. U atmosferi beznađa i nasilja prikazana je nemoć pojedinca da pobjegne svojoj sudbini koju dijeli s junacima grčkih tragedija. Malo koje djelo tako zorno pokazuje snagu dobrote i volje koja pobjeđuje okrutnost i mržnju. Nažalost, u takozvanoj «britanskoj invaziji», masovnoj navali britanskih autora na američko tržište uzrokovanom uspjehom Alana Moora (Swamp Thing; Watchmen), djelo se nije najbolje prodalo, ali je bilo sjajno primljeno od kritike. Iako u 1990-ima nije radio isključivo na američkim stripovima, Skreemer je pokrenuo njegov rad za DC, a kasnije i za tek osnovani ogranak Vertigo. Godina 1990. postaje osobito važna za njega budući da mu tad započinje najdugovječniji i svakako jedan od najpopularnijih stripova: Shade, the Changing Man.
