SPECIJALNI GOSTI 2010.
Goran Parlov
Napisao: Danijel Kuzmić
Goran Parlov? Zemljak - kao prvo, ali i dugogodišnji crtač stripova, što su dvije osnovne stvari koje bi morale zaintrigirati svakog iole ozbiljnijeg stripaša na ovim područjima. Profesionalac je koji se probio na dvije od najkomercijalnijih strip fronti: onu Bonellijevu (tko na našim prostorima nije zavolio barem nekog junaka ove škole?), i onu američku, superherojsku. Neumorno, iz dana u dana, iz godine u godinu, njegovi crtački radovi putuju na relaciji Zagreb-Milano-SAD. Fanovi i prijatelji ga nisu zaboravili, prate ga na njegovim radovima, a za Libellus potpisuje naslovnice luksuznih izdanja Magičnog Vjetra.
Što se formalnog obrazovanja tiče, završio je Umjetničku školu, te zatim Likovnu Akademiju u Zagrebu. Neformalni dio je dakako produkt godina iskustva na radu za inozemne gigante (kažu, uspjeh u nečemu je zasluga 20% talenta i 80% upornosti!). Sigurno nije ni zamislio da će iz prvotnih bjesomučnih precrtavanja stranica najranijeg junaka iz dječaštva - Velikog Bleka i fasciniran gledanjem japanskih animea na talijanskoj televiziji postati traženi strip crtač. S godinama polagano otkriva različite autore, te tako počinje nalaziti i druge uzore na polju stripa. Spomenimo one najvažnije, kojeg Goran uvijek spominje, poput Talijana Ive Milazza, vizualnog kreatora Kena Parkera, Španjolaca Joséa Mariju Ortiza i Alfonsa Fonta (kojeg smatra svojim idealnim učiteljem i za koga kaže da je udario grafičke temelje njegovog crteža), Argentinca Ernesta Garciju Seijasa i Amerikanca Alexa Totha. Njegovi najraniji radovi dogodili su se tijekom studiranja na Akademiji - u požeškom časopisu "Patak" urednika Krešimira Zimonića krajem osamdesetih objavljuje svoje prve kratke stripove. Zatim album "2084" sa srpskim autorom Slobodanom Ivkovom, nacrtan na prvoj ili drugoj godini Akademije, a objavljen tek nakon diplomiranja, 1990. Plus nekoliko kratkih priča u strip reviji Comicon, što zaključuje njegov opus na ovim prostorima.
Ivo Miličević, kojega Goran osobno poznaje, objavio je u Hrvatskoj prve dvije epizode Duge Puške te pozvao kreatore serijala Giancarla Berardija i Ivu Milazza na promociju Kena Parkera u Zagrebu u prosincu 1990. godine. Sreća mu ne okreće leđa već mu pruža ruku te prilikom gostovanja tog dvojca biva pozvan na projekt kojeg pokreću u Italiji. Naravno, trebalo je prvo završiti Akademiju tako da tek 6-7 mjeseci nakon toga odlazi u Italiju. U listopadu 1991. dolazi u gradić Chiavari u studio Berardija i Milazza te započinje službeno raditi na Ken Parker Magazinu. Počinje raditi na kratkoj priči od 6 stranica prema scenariju Berardija kojeg je inspirirala Goranova osobna priča o dobivanju vize što je tako karakterizira kao parcijalno "autobiografsku", a nosi naziv "Birokracija". Njegov pravi ozbiljni prvijenac pojavio se 1992. godine na stranicama Ken Parker Magazina. Crta prvi dio priče (oko pedesetak stranica) na već u to vrijeme proslavljenom talijanskom vestern serijalu Ken Parker. Priča nosi naziva "Ore d'agnoscia", po scenariju samog autora lika, Giancarla Berardija. Isprva nadobudan i zadovoljan kvalitetom svog rada na crtežu, sam priznaje da je u konačnoj izvedbi sve lošije ispalo. I zbog kašnjenja scenarija, i zbog dorađivanja i brzanja na kraju. No isto tako je istina da se na prvim uradcima čovjek najviše nauči. Strip je kod nas pod nazivom "Tjeskobni sati" objavljen prvi put 2009. godine u izdanju Fibre u bonellijevom formatu (dok je prvobitni format bio A4). U vrijeme Goranovih početaka u Italiji, u Hrvatskoj je u to vrijeme bjesnio rat. Prvi mjeseci boravka u Italiji bili su teški, što zbog teške situacije, što zbog samotnog rada u studiju. Kasnije su mu se pridružili i ostali crtači iz ondašnjeg tima crtača Kena Parkera - Frisenda, Barbati i Bertolotti. Družio se s autorima iz studija Renza Calegarija koji ga je kasnije preporučio Renatu Qiuerolu, uredniku iz Bonellija. U studiju je Parlov ostao sveukupno oko 12 mjeseci.
Kako je Ken Parker prelazio iz jedne izdavačke kuće u drugu, odnosno kad se opet vratio u matičnu kuću Sergio Bonelli Editore, zajedno s njim došao je i naslovni lik naše priče. 1992. je godina i tada biva primljen u tim crtača serijala Nick Raider. U listopadu 1992. se vraća u Zagreb s tablama Nicka Raidera, no u Hrvatskoj traje rat i situacija nije nimalo ugodna.
Goran Parlov? Zemljak - kao prvo, ali i dugogodišnji crtač stripova, što su dvije osnovne stvari koje bi morale zaintrigirati svakog iole ozbiljnijeg stripaša na ovim područjima. Profesionalac je koji se probio na dvije od najkomercijalnijih strip fronti: onu Bonellijevu (tko na našim prostorima nije zavolio barem nekog junaka ove škole?), i onu američku, superherojsku. Neumorno, iz dana u dana, iz godine u godinu, njegovi crtački radovi putuju na relaciji Zagreb-Milano-SAD. Fanovi i prijatelji ga nisu zaboravili, prate ga na njegovim radovima, a za Libellus potpisuje naslovnice luksuznih izdanja Magičnog Vjetra.
Što se formalnog obrazovanja tiče, završio je Umjetničku školu, te zatim Likovnu Akademiju u Zagrebu. Neformalni dio je dakako produkt godina iskustva na radu za inozemne gigante (kažu, uspjeh u nečemu je zasluga 20% talenta i 80% upornosti!). Sigurno nije ni zamislio da će iz prvotnih bjesomučnih precrtavanja stranica najranijeg junaka iz dječaštva - Velikog Bleka i fasciniran gledanjem japanskih animea na talijanskoj televiziji postati traženi strip crtač. S godinama polagano otkriva različite autore, te tako počinje nalaziti i druge uzore na polju stripa. Spomenimo one najvažnije, kojeg Goran uvijek spominje, poput Talijana Ive Milazza, vizualnog kreatora Kena Parkera, Španjolaca Joséa Mariju Ortiza i Alfonsa Fonta (kojeg smatra svojim idealnim učiteljem i za koga kaže da je udario grafičke temelje njegovog crteža), Argentinca Ernesta Garciju Seijasa i Amerikanca Alexa Totha. Njegovi najraniji radovi dogodili su se tijekom studiranja na Akademiji - u požeškom časopisu "Patak" urednika Krešimira Zimonića krajem osamdesetih objavljuje svoje prve kratke stripove. Zatim album "2084" sa srpskim autorom Slobodanom Ivkovom, nacrtan na prvoj ili drugoj godini Akademije, a objavljen tek nakon diplomiranja, 1990. Plus nekoliko kratkih priča u strip reviji Comicon, što zaključuje njegov opus na ovim prostorima.
Ivo Miličević, kojega Goran osobno poznaje, objavio je u Hrvatskoj prve dvije epizode Duge Puške te pozvao kreatore serijala Giancarla Berardija i Ivu Milazza na promociju Kena Parkera u Zagrebu u prosincu 1990. godine. Sreća mu ne okreće leđa već mu pruža ruku te prilikom gostovanja tog dvojca biva pozvan na projekt kojeg pokreću u Italiji. Naravno, trebalo je prvo završiti Akademiju tako da tek 6-7 mjeseci nakon toga odlazi u Italiju. U listopadu 1991. dolazi u gradić Chiavari u studio Berardija i Milazza te započinje službeno raditi na Ken Parker Magazinu. Počinje raditi na kratkoj priči od 6 stranica prema scenariju Berardija kojeg je inspirirala Goranova osobna priča o dobivanju vize što je tako karakterizira kao parcijalno "autobiografsku", a nosi naziv "Birokracija". Njegov pravi ozbiljni prvijenac pojavio se 1992. godine na stranicama Ken Parker Magazina. Crta prvi dio priče (oko pedesetak stranica) na već u to vrijeme proslavljenom talijanskom vestern serijalu Ken Parker. Priča nosi naziva "Ore d'agnoscia", po scenariju samog autora lika, Giancarla Berardija. Isprva nadobudan i zadovoljan kvalitetom svog rada na crtežu, sam priznaje da je u konačnoj izvedbi sve lošije ispalo. I zbog kašnjenja scenarija, i zbog dorađivanja i brzanja na kraju. No isto tako je istina da se na prvim uradcima čovjek najviše nauči. Strip je kod nas pod nazivom "Tjeskobni sati" objavljen prvi put 2009. godine u izdanju Fibre u bonellijevom formatu (dok je prvobitni format bio A4). U vrijeme Goranovih početaka u Italiji, u Hrvatskoj je u to vrijeme bjesnio rat. Prvi mjeseci boravka u Italiji bili su teški, što zbog teške situacije, što zbog samotnog rada u studiju. Kasnije su mu se pridružili i ostali crtači iz ondašnjeg tima crtača Kena Parkera - Frisenda, Barbati i Bertolotti. Družio se s autorima iz studija Renza Calegarija koji ga je kasnije preporučio Renatu Qiuerolu, uredniku iz Bonellija. U studiju je Parlov ostao sveukupno oko 12 mjeseci.
Kako je Ken Parker prelazio iz jedne izdavačke kuće u drugu, odnosno kad se opet vratio u matičnu kuću Sergio Bonelli Editore, zajedno s njim došao je i naslovni lik naše priče. 1992. je godina i tada biva primljen u tim crtača serijala Nick Raider. U listopadu 1992. se vraća u Zagreb s tablama Nicka Raidera, no u Hrvatskoj traje rat i situacija nije nimalo ugodna.
