SPECIJALNI GOSTI 2010.
Ivo Milazzo
Napisao: Teo Cvitanović
Teško bi bilo pronaći tko je prvi doveo u vezu Ivu Milazza i Huga Pratta, ali ta usporedba je toliko puta iznesena u raznim kritikama i recenzijama da je ne možemo zaobići. Ono što povezuje ova dva velikana je jednostavnost i poetika crteža koji uvijek u službi priče. Njihove slike govore više od riječi, ističu bitno i odbacuju suvišno. Povezuje ih i superiorno vladanje tehnikom akvarela.
Naravno, i razlike su više nego očite, a Milazzo je kroz svoj radni vijek evoluirao od grafizma punog detalja do stilizacije, koristeći se raznim tehnikama crtanja i što je još važnije, stalno eksperimentirajući s montažom i kadriranjem, postavši praktički nenadmašan. U tome su mu, naravno, pomogli scenaristi s kojima je radio, a u prvom redu Giancarlo Berardi. I tu ćemo se vratiti na početak.
Ivo Milazzo rođen je 20. lipnja 1947. godine u Tortoni, a živi i radi u Genovi. Još kao srednjoškolac upoznaje Berardija s kojim postaje veliki prijatelj, a druženje nastavljaju i u studentskim danima, kada započinju rad na stripu. Prvi Milazzov objavljeni strip je kratka priča Slijepac (1971.), po Berardijevom scenariju, a potom slijedi suradnja s raznim časopisima, crtajući čak i erotske stripove. Prvi lik kojeg su Berardi i Milazzo zajedno kreirali je Ken Parker (1974.), ali je na premijerno objavljivanje čekao 3 godine (1977.). Prvotno je bio zamišljen kao jedna priča, ali se toliko svidjela Sergiu Bonelliju da je prerasla u serijal i otišla u legendu. U međuvremenu su objavljeni Tiki (1976.), kratke priče o amazonskom dječaku, te Dobrodošli u Springville (1977.).
Kroz rad na Kenu Parkeru može se pratiti razvoj stila crtanja i prihvaćanje različitih tehnika, od kojih posebno treba istaknuti lavirani tuš, tehniku koja je sjajno dočarala dnevničko pripovijedanje u epizodi Adah, ali i noirovsku atmosferu u zbirci kratkih priča Tom's bar (1989.), koja je po mome mišljenju (uz pojedine epizode Kena Parkera) umjetnički vrhunac Milazzovog stvaralaštva.
Od zajedničkih projekata s Berardijem tu su još Čovjek s Filipina (1980.), Detektiv Marvin (1982.), Fantasticheira, Luci e ombre (1987.) i Giuli Bai & Co. (1989.).
Za izdanja Sergia Bonellija Ivo Milazzo je osim Kena Parkera crtao i dvije epizode Nicka Raidera (brojevi 5 i 22), Tex Willer Gigant broj 13 (Krv na Coloradu), te desetak epizoda Magičnog Vjetra.
Nakon prekida suradnje s Bonellijem, Milazzo je počeo raditi strip-albume za francuske izdavače: Crveni gospodar (2006.) po scenariju Francesca Artibanija, Impeesa - La grande avventura di Baden Powell (2007.) po scenariju Paola Fizzarottija.
Trenutno je dovršio rad na biografiji poznatog talijanskog kantautora Fabrizija de Andreje. Dobitnik je brojnih nagrada za svoj rad, a kako nam dolazi u Makarsku, saznat ćemo još puno toga!
Teško bi bilo pronaći tko je prvi doveo u vezu Ivu Milazza i Huga Pratta, ali ta usporedba je toliko puta iznesena u raznim kritikama i recenzijama da je ne možemo zaobići. Ono što povezuje ova dva velikana je jednostavnost i poetika crteža koji uvijek u službi priče. Njihove slike govore više od riječi, ističu bitno i odbacuju suvišno. Povezuje ih i superiorno vladanje tehnikom akvarela.
Naravno, i razlike su više nego očite, a Milazzo je kroz svoj radni vijek evoluirao od grafizma punog detalja do stilizacije, koristeći se raznim tehnikama crtanja i što je još važnije, stalno eksperimentirajući s montažom i kadriranjem, postavši praktički nenadmašan. U tome su mu, naravno, pomogli scenaristi s kojima je radio, a u prvom redu Giancarlo Berardi. I tu ćemo se vratiti na početak.
Ivo Milazzo rođen je 20. lipnja 1947. godine u Tortoni, a živi i radi u Genovi. Još kao srednjoškolac upoznaje Berardija s kojim postaje veliki prijatelj, a druženje nastavljaju i u studentskim danima, kada započinju rad na stripu. Prvi Milazzov objavljeni strip je kratka priča Slijepac (1971.), po Berardijevom scenariju, a potom slijedi suradnja s raznim časopisima, crtajući čak i erotske stripove. Prvi lik kojeg su Berardi i Milazzo zajedno kreirali je Ken Parker (1974.), ali je na premijerno objavljivanje čekao 3 godine (1977.). Prvotno je bio zamišljen kao jedna priča, ali se toliko svidjela Sergiu Bonelliju da je prerasla u serijal i otišla u legendu. U međuvremenu su objavljeni Tiki (1976.), kratke priče o amazonskom dječaku, te Dobrodošli u Springville (1977.).
Kroz rad na Kenu Parkeru može se pratiti razvoj stila crtanja i prihvaćanje različitih tehnika, od kojih posebno treba istaknuti lavirani tuš, tehniku koja je sjajno dočarala dnevničko pripovijedanje u epizodi Adah, ali i noirovsku atmosferu u zbirci kratkih priča Tom's bar (1989.), koja je po mome mišljenju (uz pojedine epizode Kena Parkera) umjetnički vrhunac Milazzovog stvaralaštva.
Od zajedničkih projekata s Berardijem tu su još Čovjek s Filipina (1980.), Detektiv Marvin (1982.), Fantasticheira, Luci e ombre (1987.) i Giuli Bai & Co. (1989.).
Za izdanja Sergia Bonellija Ivo Milazzo je osim Kena Parkera crtao i dvije epizode Nicka Raidera (brojevi 5 i 22), Tex Willer Gigant broj 13 (Krv na Coloradu), te desetak epizoda Magičnog Vjetra.
Nakon prekida suradnje s Bonellijem, Milazzo je počeo raditi strip-albume za francuske izdavače: Crveni gospodar (2006.) po scenariju Francesca Artibanija, Impeesa - La grande avventura di Baden Powell (2007.) po scenariju Paola Fizzarottija.
Trenutno je dovršio rad na biografiji poznatog talijanskog kantautora Fabrizija de Andreje. Dobitnik je brojnih nagrada za svoj rad, a kako nam dolazi u Makarsku, saznat ćemo još puno toga!
