SPECIJALNI GOSTI 2008.
Gianfranco Manfredi
2005. pojavljuje se u svijetu Texa Willera, potpisujući priču ''Zasjeda na cesti'', koja je izašla u Maxiju za tu godinu, iako je sama priča napisana puno prije.

I to, vjerujemo, nije kraj Texovih pustolovina koje će potpisati Manfredi. Trenutno radi na novom projektu, opet za Bonellija: Volto Nascosto (Skriveno lice), roman u stripu od četrnaest brojeva, koji je počeo izlaziti u listopadu 2007.

Inače, tijekom našeg podužeg razgovora, kojeg imate prilike u cijelosti pročitati u službenom Katalogu festivala, Manfredi je iznio jako interesantan osvrt o tome kako bi danas strip trebao izgledati da bi privukao mladu čitalačku publiku širom Europe. Evo što on kaže o tome:

«Strip ne bi trebao imati pravila. Danas ih ima previše, na svim poljima. Kažu da pravila određuje Tržište. Tko je taj Gospodin Tržište? Tko ga je ikad upoznao? Je li to netko s kim se može postati blizak, je li to netko koga treba ošamariti? Ili je tajanstven i nedostižan kao Bog? Dosta je više toga Tržišta. Svi misle da znaju tko je, a nitko ga ne poznaje. Njegovi svećenici i tumači, njegovi birokrati i farizeji, propisuju pravila umjetnicima, a ne znaju apsolutno ništa o tome kako funkcionira kreativni rad niti znaju predvidjeti kakav će biti odgovor publike na takve propise. Stoga, o čemu govorimo? O praznovjerju koje služi samo da se sakrije stvarno stanje. Stvarnost je da današnja ekonomija ne želi pravila za sebe (čuvena deregulacija), već ih želi nametnuti ljudima, odlučujući kako se trebamo odjenuti, što trebamo jesti, kako se trebamo zabavljati, fiksirajući pravila i granice za korištenje našega tijela, našega uma i naše mašte. Može li Europa biti barijera protiv ovog globalnog barbarizma? Mogu li mladi predstavljati alternativu ovoj situaciji? Ja imam dojam da su "Europa" i "mladi" često etiketa bez sadržaja. Zasigurno, ništa novo ne može biti stvoreno ako se uvijek treba pokoriti trenutnim obrascima ponašanja. Od jednog dječaka ne može se tražiti da ponovno napravi nešto što je već napravljeno, trebalo bi mu dati načina da napravi ono što on ima u glavi, da izmisli nešto novo. Može se čak uzeti i nešto iz tradicije i renovirati, kako su napravili Beatlesi s američkim rockom i engleskom popularnom glazbom. Ali ako nas se ograničava da nastavimo već ugaženim stazama, novi Beatlesi se ne mogu pojaviti. Političari stalno govore kako treba investirati u inovaciju, ali kad će to i učiniti? I o kakvoj to inovaciji govore, kad svaki put kad se pojavi nešto novo vide opasnost za ravnotežu moći? Da ne govorim što bismo trebali očekivati od europskih tehnokrata. Za njih bi inovacije bile kloniranje agrikultura, globaliziranje tipičnih lokalnih proizvoda koji bi se svodili na etiketu misteriozna sadržaja. Smatraju da roba ne bi trebala poznavati granice, dok osobe ne mogu prelaziti granice ako ih se ne tretira kao robu-posao ili robu-turizam. Što želite da u tom kontekstu znače stripovi? Njihova snaga, kao i kod romanâ, je govoriti da je bilo, i da još uvijek ima, mnogo mogućih svjetova, i da bez mašte život nije dostojan da se živi
…»

Priredili: Andrej Cvitaš, Damir Rai
č & Darijo Antunović
DOBRO DOŠLI
POVIJEST MAFESTA
SPECIJALNI GOSTI 2011.
PLAKATI 6. MAFESTA
PROGRAM 2011.
PARTNERI
REZERVACIJA SMJEŠTAJA
GALERIJA FOTOGRAFIJA
KONTAKT
VIJESTI