Magični Vjetar ...
Prije neke 4 godine prošao je baš kao što mu i ime govori, kao vjetar, kroz moje stripovima prenapučene police, ne ostavivši neki pretjerano snažan utisak. Godinu dana kasnije, opet je pokucao na moja vrata i ostao do dan danas. Ne znam što me tada nagnalo da mu dam još jednu šansu - je li onaj osjećaj da je nešto ostalo nedorečeno, ili je moje peto i pol čulo reagiralo (kao što bi rekao jedan naš stari znanac). Ono što me je sigurno zainteresiralo su fenomenalne naslovnice, ali o tome nešto kasnije.
Ovo remek djelo nastalo iz pera Gianfranca Manfredija još prije desetak godina, iz dana u dan povećava bazu fanova i ne prestaje oduševljavati prave ljubitelje stripa. Gianfranco Manfredi, poznati je Talijanski scenarist, koji je radio na projektima izdavačke kuće Sergio Bonelli, kao što su Dylan Dog i Nick Raider. No Manfredi nije samo autor scenarija za stripove. Naime, okušao se i kao pisac novela, eseja, kazališnih komada te u filmskoj industriji kao scenarist, glumac i muzičar. Također je idejni tvorac i scenarist Gordona Linka, koji je poznat domaćoj strip publici zbog 20 brojeva objavljenih sredinom devedesetih godina. Stječe se dojam da sve ono na čemu je radio kao scenarist kao da je bilo samo vježba i pokus prije konačnog finala, crescenda u kojem je stvoren Magični Vjetar.
Čitajući Magičnog ne mogu se oteti utisku da je Manfredi potrošio mnogostruko više vremena proučavajući literaturu i pripremajući građu prije objavljivanja stripa, te onda tako potkovan znanjem i nadahnut samim likom nizao epizodu za epizodom. Čitajući Magičnog imate osjećaj da se strip nikad ne prekida, da nema kraja, da su sve epizode ustvari jedna velika, zamršena, a opet tako jasna životna priča. U toj priči živite s likovima i ne želite da se ikada završi. I zaista, Manfredi se svojski potrudio proučiti literaturu vezanu za vremensko razdoblje u koje je smještena radnja stripa, kao i indijansku tradiciju i legende koji su neizostavan element ovog stripa. Radnja se odvija u Sjevernoj Americi u drugoj polovini devetnaestog stoljeća. Dva glavna žanra koja dominiraju serijalom su vestern i horror, ali ono što čini okosnicu je drama koja se kontinuirano odvija, iz epizode u epizodu, u pričama protkanim snažnim emocionalnim nabojem.
Magični Vjetar, nekada poznat kao Ned Ellis, bivši je vojnik, kojeg nakon eksplozije vlaka u kojem je putovao spašava Šepavi Konj, šaman plemena Lakota (Lakote su jedno od plemena Indijanaca Siouxa). Šepavi Konj, povodeći se proživljenom vizijom, uzima Neda za učenika i od njega odgaja šamana plemena Lakota. Pri toj eksploziji vlaka, koja nije bila slučajna, Ned gubi pamćenje, uzrokovano komadićem metala koji ga je pogodio u glavu.
Kao i većina strip junaka i Magični Vjetar ima svog vjernog pratioca: Poea! Pravo ime mu je Willy Richards ali ga zbog sličnosti s piscem Edgarom Allanom Poeom zovu kratko Poe. Nerazdvojni je prijatelj Magičnog Vjetra još od prve epizode, a Manfredi ga je kreirao po uzoru na slavnog pisca, ali se po osobnosti prilično razlikuju. Sam Manfredi za Poea kaže: „Moj Willy Richards je jako različit od Edgara. Po političkom opredjeljenju on je anarhist, dok je u duši intelektualac koji stjecajem okolnosti postaje čovjek od akcije. Voli poeziju i književnost, ali ga privlače opasnosti svakodnevnog života.“ I zaista, iz epizode u epizodu možemo primijetiti transformaciju čikaškog novinara, koji je imao velikih problema s alkoholom, u nekoga tko počinje zaista živjeti život te sasvim drukčije promatrati svijet oko sebe (iako još uvijek s velikom dozom ironije, što je jedna od Poeovih glavnih osobina).
Nadalje, nipošto ne smijemo zaboraviti Šepavog Konja, šamana plemena Lakota, koji je spasio Neda nakon nesreće u vlaku, te nizom događaja koji slijede ostavio najveći pečat na Nedov život, postavši mu praktički ocem koga nikad nije upoznao. Nažalost, Šepavi Konj umire nakon nekoliko epizoda, ali se pojavljuje još mnogo puta, kao duhovna potpora Magičnom Vjetru u kritičnim trenucima.
Nedov najveći neprijatelj je Howard Hogan, beskrupulozni industrijalac i političar, umiješan u većinu prljavih radnji na području Divljeg zapada u kome žive i borave Ned i Poe. Kao glavni krivac za Nedovu tragediju, te samim tim i tijek Nedovog života usmjeren prema Lakotama i životu među Indijancima, Hogan je povezan neraskidivim vezama s našim junacima. On predstavlja tipičnoga američkog biznismena s kraja devetnaestog stoljeća (iako bi ovo mogli produžiti i na današnje vrijeme!): ambiciozan, nezasitan, sklon korupciji i beskrupulozan. Uz to, Neda i Hogana veže jaka telepatska veza.
Svoj izgled Magični Vjetar treba zahvaliti filmu Posljednji Mohikanac i glavnome glumcu Danielu Day Lewisu, čija je slika i prilika. Kreator lika je crtač Bruno Ramella, jedan od stupova nosioca na kojima počiva veliki uspjeh samog stripa. Pored Ramelle, crtačku ekipu Magičnog Vjetra čine (ili su činili) još i druga velika imena kao što su Jose Ortiz, Ivo Milazzo, Goran Parlov, Darko Perović, Pasquale Frisenda, Giuseppe Barbati, Corrado Mastantuono…
U Hrvatskoj je Magični Vjetar doživio svoju premijeru 2006. godine u Libellusovom izdanju, koje je btw. luksuznije od samoga Talijanskog originala, s po 3 epizode u tvrdokoričnom uvezu. Ali ono što razdvaja ovo izdanje od ostalih nije samo kvalitetan papir, sjajan dizajn te izvrstan prijevod i lektura, nego i ekskluzivno nacrtane naslovnice iz pera fenomenalnog Gorana Parlova. Inače, Goran je debitirao na 11. epizodi Magičnog pod naslovom «L'Incubo di Cornice», te nakon toga nacrtao više epizoda, među kojima je i jubilarni broj 100 koji je objavljen u boji.
Za sve ljubitelje Magičnog Vjetra ovogodišnji će MAFEST biti nezaboravan. U goste Makarskoj dolazi okosnica MV staffa: Gianfranco Manfredi, Bruno Ramella i Darko Perović, a u Makarskoj će se moći vidjeti i Goran Parlov.
Dakle, svibanj 2008. donosi lijepe dane za fanove Magičnog koje, siguran sam, nipošto neće propustiti, a za kraj ću samo parafrazirati staru latinsku izreku: Tutte le strade portano a Makarska!
Omer Tanović
