KULT MARTINA MYSTÉREA
Bila su potrebna desetljeća da oženi svoju vječitu vjerenicu Dianu Lombard. Zarobljen u ljušturi srednjoškolca koji ima probleme s emocijama, iako je srednju školu pohađao prije pola stoljeća, izljevi ljubavi između njega i Diane su rijetki i protokolarni - a kada to nisu, kada izgleda da on Dianu doista i voli i želi, to nije pisao Castelli, već Paolo Morales, scenarist koji se trudi pisati "ljudskijeg Martina", nekog s kim se čitatelj može poistovjetiti. Ali mi ne želimo poistovjećivanje, za to imamo Dylana, ili eventualno, Mister Noa i Nathana, mi želimo nekoga tko je ostvario naše dječje fantazije - uspješan je tamo gdje smo mi željeli biti uspješni (misteriji, tehnika, pa i žene), i izvlači se stvarima s kojima smo se i mi željeli izvlačiti - izbjegavanje emotivnosti, eskiviranje obaveza (ali ipak ubiranje plodova tih obaveza), trošenje enormnih suma novca na "igračke". Zagor, ili super-heroji, su možda power trip za izmučene klince koje siledžije mlate svakog dana, ali Martin, Martin je mnogo sofisticiraniji u tome - on nam ne kaže da će nas jednog dana ujesti radioaktivni pauk, pa ćemo dobiti moći kojima ćemo na silu uzvratiti silom; ne, on nam kaže da ćemo, ako se dovoljno potrudimo, jednog dana moći smijati se tim siledžijama iz našeg Masseratija, dok se vozikamo s ultra zgodnom plavušom, prema kojoj nemamo skoro nikakvih emotivnih obaveza.
Je li Alfredo Castelli znao da stvara "ono što svaki nerd želi biti kad poraste" kada je stvarao Martina? Ili je samo opisivao sebe, donekle? Zlobnici bi rekli da je koristio popularnost Indiane Jonesa, mada Martin ima i elemente Castellijeve prethodne stripovske kreacije, Allana Quatermaina, koliko i profesora Jonesa. Moguće je da je avantura bila samo "nužno zlo" za Castellija, da je on više uživao u pisanju dugih Martinovih monologa, nego fascinantnih okršaja s Murčadnom; u krajnjoj liniji čista pustolovina, pa i Murčadna, vremenom su lagano kopnili u MM serijalu - monolozi nisu, naprotiv. Nije ni erudicija - kako su se veliki misteriji trošili (a Atlantida ipak ne može biti otkrivena neograničen broj puta, kao ni tajna Bermudskog trokuta), Castelli i njegovi suradnici su se prvo usredotočili na manje misterije - odmah pada na pamet ona o tome kako nastaju vicevi (iako bi ranije navedeni zlobnici rekli da rješenje tog misterija nije najsretnije), a za njom i svršetak Dickensovog Edwina Drooda, pa i sve veća povezanost Martinovih otkrića s učenjima Teozofista i Helene Blavatske. Za Castellija očito nikada dovoljno misterija - i dok njegovu tvorevinu krasi ta čuvena logoreja, njega svakako krasi skribomanstvo. Nijedan drugi Bonellijev lik nema toliko sporednih izdanja i one-shotova kao Martin, čak ni nevjerojatno rašireni Nathan Never. Castelli je pokrenuo specijalce Martina kada mu 12 brojeva godišnje nije bilo dosta; a kada ni to nije bilo dovoljno, pokrenuo je Almanah misterija, u kome se, osim stripa, nalazi pregled svih "misterioznih" vijesti za prethodnu godinu, kao i dosjei s detaljno obrađenima klasičnim misterijima. Tu je naravno i spin-off Martina, Zona X, koja je izlazila nekih sedam godina, zatim drugi spin-off Storie da Altrove, i nevjerojatna količina kratkih priča, giganata i raznoraznih one-shotova. Očito je da Castelli, za razliku od Martina, nema problema s mnoštvom obaveza - naprotiv. Kada je najavljeno da će MM prijeći na dvomjesečni ritam izlaženja, neki su pomislili da je Dobri stari stric Alfie posustao. Ali nije, svaku epizodu (koje imaju veći broj stranica) prati sada mnogo iscrpnija rubrika Mystereovi misteriji - što je istinito, a što izmišljeno u priči koju smo upravo pročitali. Da se djeca ne zbune.
Iznad svega toga, treba reći da je Martin vjerojatno najkompletniji lik izdavačke kuće Bonelli. Neki kažu da je Tiziano Sclavi u svom Dylanu Dogu prvi stvorio ličnost, a ne lik, ali to nije točno. Dylan je skup naših iznevjerenih nada, simbol svega što smo izgubili kroz užase svakodnevice, lakmus papir za naše tegobe - i to kada je dobar; a kada nije, onda nije ništa.
Je li Alfredo Castelli znao da stvara "ono što svaki nerd želi biti kad poraste" kada je stvarao Martina? Ili je samo opisivao sebe, donekle? Zlobnici bi rekli da je koristio popularnost Indiane Jonesa, mada Martin ima i elemente Castellijeve prethodne stripovske kreacije, Allana Quatermaina, koliko i profesora Jonesa. Moguće je da je avantura bila samo "nužno zlo" za Castellija, da je on više uživao u pisanju dugih Martinovih monologa, nego fascinantnih okršaja s Murčadnom; u krajnjoj liniji čista pustolovina, pa i Murčadna, vremenom su lagano kopnili u MM serijalu - monolozi nisu, naprotiv. Nije ni erudicija - kako su se veliki misteriji trošili (a Atlantida ipak ne može biti otkrivena neograničen broj puta, kao ni tajna Bermudskog trokuta), Castelli i njegovi suradnici su se prvo usredotočili na manje misterije - odmah pada na pamet ona o tome kako nastaju vicevi (iako bi ranije navedeni zlobnici rekli da rješenje tog misterija nije najsretnije), a za njom i svršetak Dickensovog Edwina Drooda, pa i sve veća povezanost Martinovih otkrića s učenjima Teozofista i Helene Blavatske. Za Castellija očito nikada dovoljno misterija - i dok njegovu tvorevinu krasi ta čuvena logoreja, njega svakako krasi skribomanstvo. Nijedan drugi Bonellijev lik nema toliko sporednih izdanja i one-shotova kao Martin, čak ni nevjerojatno rašireni Nathan Never. Castelli je pokrenuo specijalce Martina kada mu 12 brojeva godišnje nije bilo dosta; a kada ni to nije bilo dovoljno, pokrenuo je Almanah misterija, u kome se, osim stripa, nalazi pregled svih "misterioznih" vijesti za prethodnu godinu, kao i dosjei s detaljno obrađenima klasičnim misterijima. Tu je naravno i spin-off Martina, Zona X, koja je izlazila nekih sedam godina, zatim drugi spin-off Storie da Altrove, i nevjerojatna količina kratkih priča, giganata i raznoraznih one-shotova. Očito je da Castelli, za razliku od Martina, nema problema s mnoštvom obaveza - naprotiv. Kada je najavljeno da će MM prijeći na dvomjesečni ritam izlaženja, neki su pomislili da je Dobri stari stric Alfie posustao. Ali nije, svaku epizodu (koje imaju veći broj stranica) prati sada mnogo iscrpnija rubrika Mystereovi misteriji - što je istinito, a što izmišljeno u priči koju smo upravo pročitali. Da se djeca ne zbune.
Iznad svega toga, treba reći da je Martin vjerojatno najkompletniji lik izdavačke kuće Bonelli. Neki kažu da je Tiziano Sclavi u svom Dylanu Dogu prvi stvorio ličnost, a ne lik, ali to nije točno. Dylan je skup naših iznevjerenih nada, simbol svega što smo izgubili kroz užase svakodnevice, lakmus papir za naše tegobe - i to kada je dobar; a kada nije, onda nije ništa.
Specijalni gost 2006.
Program 2006.
Stripovski osvrt na 1. MaFest
by Dalibor Brdar
Specijalni gosti 2007.
Program 2007.
Kult Martina Mystérea
Specijalni gosti 2008.
Program 2008.
Pogled iznutra na 1. MaFest
Pogled iznutra na 2. MaFest
Program 2009.
Specijalni gosti 2009.
Svijet buducnosti Nathana Nevera
Zagor - Gospodar Darkwooda
Mister No - Romantični pilot
Specijalni gosti 2010.
Program 2010.
Program 2006.
Stripovski osvrt na 1. MaFest
by Dalibor Brdar
Specijalni gosti 2007.
Program 2007.
Kult Martina Mystérea
Specijalni gosti 2008.
Program 2008.
Pogled iznutra na 1. MaFest
Pogled iznutra na 2. MaFest
Program 2009.
Specijalni gosti 2009.
Svijet buducnosti Nathana Nevera
Zagor - Gospodar Darkwooda
Mister No - Romantični pilot
Specijalni gosti 2010.
Program 2010.
