KEN PARKER: DUGA PUŠKA
KEN PARKER - biografija jednoga (ne)običnog strip junaka
Napisao: Teo Cvitanović
Jedno je sigurno. Ken Parker nije običan vestern junak. On je stvaran čovjek, jedan od nas. Možda malo bolji i pošteniji, možda malo hrabriji… Ali, kao i svi, i on ima mane. I ne, ne miri se s njima. Radi na sebi, razvija se, mijenja, stari… Odudarajući time od uobičajenih, bezvremenskih, status quo junaka.
A takvim su ga stvorili scenarist Giancarlo Berardi i crtač Ivo Milazzo. Bilo je to u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća, u godinama kada je vestern proživljavao svoju drugu mladost. Filmovi iz sedamdesetih su realniji, međurasne teme ali i odnos čovjeka i prirode dominiraju nad crno-bijelim karakterizacijama iz prošlih vremena. Ta evolucija žanra utjecala je i na Kena Parkera, koji nije samo lice i fizionomiju dobio po Robertu Redfordu, odnosno po liku iz kultnog filma Jeremiah Johnson. Njegove karakteristike 'običnog' čovjeka dovele su do toga da su autori u brojnim intervjuima o njemu pričali kao o stvarnoj ličnosti, prijatelju i bratu. Koliko su se njim suživjeli pokazuje činjenica da su se dva puta susreli u stripu (KP 13 Ljudi, stoka i junaci i KP 71 Zemlja junaka), brišući na taj način granicu stvarnog i izmišljenog. U Zemlji junaka Ken ih čak kritizira što ga toliko muče i uskraćuju mu miran život i sreću.
Sa mnom je ista stvar. Ja sam Kena uvijek smatrao starijim prijateljem. Čak i u periodu života u kojem sam se malo udaljio od stripa (da, skoro svi smo imali takvu ''crnu rupu''), od LMS kolekcije Kena nikad se nisam odvajao. Volio sam zamišljati da je stvarno postojao, lutao zapadom i pomagao svima koji su to zaslužili.
U njegovoj biografiji pisalo bi slijedeće:
Rođen je 20.11.1844. godine u Buffalu, Wyoming, od majke Lucy i oca Jeda. Datum smrti nije nam poznat, ali nadamo se da je preživio zatvoreničke dane i dočekao 20. stoljeće. Čitati i pisati je naučio u djetinjstvu, ali pouzdan podatak o školovanju vam ne mogu dati. Da bi preživio bio je prisiljen raditi razne poslove. Radio je u Pony Expressu, bio je lovac, u mladosti i kopač zlata, izviđač u vojsci, šerif, gonič stoke vodič karavana, silom prilika bio je i na kitolovcu, radio je kao privatni detektiv, kao glumac, drvosječa, čak i turistički vodič na slapovima Niagare, a na kraju je i sam počeo pisati priče o životu na granici. Skoro kao Jack London. Jedino nije bio barmen, niti smo ga previše puta vidjeli s čašicom.
Međutim, njegov život detaljno pratimo od 29. prosinca 1868. godine, kada mu je ubijen mlađi brat Bill. Prateći trag ubojica prijavljuje se u vojsku, a u dramatičnim događajima mu u osveti pomaže poglavica Cheyennea Mandan, kojeg ćemo susresti više puta. Indijanci ga poštuju i daju mu nadimak ''Duga puška'', po preciznoj, staroj Kentucky pušci koju je naslijedio od istoimenog djeda.
Napisao: Teo Cvitanović
Jedno je sigurno. Ken Parker nije običan vestern junak. On je stvaran čovjek, jedan od nas. Možda malo bolji i pošteniji, možda malo hrabriji… Ali, kao i svi, i on ima mane. I ne, ne miri se s njima. Radi na sebi, razvija se, mijenja, stari… Odudarajući time od uobičajenih, bezvremenskih, status quo junaka.
A takvim su ga stvorili scenarist Giancarlo Berardi i crtač Ivo Milazzo. Bilo je to u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća, u godinama kada je vestern proživljavao svoju drugu mladost. Filmovi iz sedamdesetih su realniji, međurasne teme ali i odnos čovjeka i prirode dominiraju nad crno-bijelim karakterizacijama iz prošlih vremena. Ta evolucija žanra utjecala je i na Kena Parkera, koji nije samo lice i fizionomiju dobio po Robertu Redfordu, odnosno po liku iz kultnog filma Jeremiah Johnson. Njegove karakteristike 'običnog' čovjeka dovele su do toga da su autori u brojnim intervjuima o njemu pričali kao o stvarnoj ličnosti, prijatelju i bratu. Koliko su se njim suživjeli pokazuje činjenica da su se dva puta susreli u stripu (KP 13 Ljudi, stoka i junaci i KP 71 Zemlja junaka), brišući na taj način granicu stvarnog i izmišljenog. U Zemlji junaka Ken ih čak kritizira što ga toliko muče i uskraćuju mu miran život i sreću.
Sa mnom je ista stvar. Ja sam Kena uvijek smatrao starijim prijateljem. Čak i u periodu života u kojem sam se malo udaljio od stripa (da, skoro svi smo imali takvu ''crnu rupu''), od LMS kolekcije Kena nikad se nisam odvajao. Volio sam zamišljati da je stvarno postojao, lutao zapadom i pomagao svima koji su to zaslužili.
U njegovoj biografiji pisalo bi slijedeće:
Rođen je 20.11.1844. godine u Buffalu, Wyoming, od majke Lucy i oca Jeda. Datum smrti nije nam poznat, ali nadamo se da je preživio zatvoreničke dane i dočekao 20. stoljeće. Čitati i pisati je naučio u djetinjstvu, ali pouzdan podatak o školovanju vam ne mogu dati. Da bi preživio bio je prisiljen raditi razne poslove. Radio je u Pony Expressu, bio je lovac, u mladosti i kopač zlata, izviđač u vojsci, šerif, gonič stoke vodič karavana, silom prilika bio je i na kitolovcu, radio je kao privatni detektiv, kao glumac, drvosječa, čak i turistički vodič na slapovima Niagare, a na kraju je i sam počeo pisati priče o životu na granici. Skoro kao Jack London. Jedino nije bio barmen, niti smo ga previše puta vidjeli s čašicom.
Međutim, njegov život detaljno pratimo od 29. prosinca 1868. godine, kada mu je ubijen mlađi brat Bill. Prateći trag ubojica prijavljuje se u vojsku, a u dramatičnim događajima mu u osveti pomaže poglavica Cheyennea Mandan, kojeg ćemo susresti više puta. Indijanci ga poštuju i daju mu nadimak ''Duga puška'', po preciznoj, staroj Kentucky pušci koju je naslijedio od istoimenog djeda.
______________________________________________________________________
_____________________________________________________
