SPECIJALNI GOSTI 2010.
Zoran Janjetov
SVEMIR ZORANA JANJETOVA
Napisao: Emir Pašanović
Zoran Janjetov rođen je 23. lipnja 1961. godine u Subotici, no cijeli život je proveo u Novom Sadu. Uz jaku potporu svojih roditelja, već je s prvim pročitanim Disneyjevim stripovima (neizostavni Carl Barks i Floyd Gottfredson) znao da će biti strip crtač. Prve kratke stripove objavio je kada mu je bilo osamnaest godina u više studentskih magazina.
Usvojivši Moebiusov stil crtanja - po vlastitom priznanju aktivnim precrtavanjem onog što je taj autor stvorio - 1981. godine počinje praviti sada već kultnu psihodeličnu parodiju Bernard Panasonik. Bio je to poligon za zezanciju, citiranje svega i svačega, prezentiranje crtačkih mogućnosti, a samim tim i ulaznica na francusko tržište 1986. godine, gdje su izdavači prepoznali kvalitetu mladog čovjeka koji je ugradio sebe u svoj strip.
1988. naslijedio je Moebiusa nacrtavši Mladog Johna Difoola prema scenariju velikog Alexandra Jodorowskog. Taj serijal, spin-off kultnog Inkala, je grafički možda bio manje zahtjevan nego intergalaktičke borbe i spašavanje univerzuma koje su dominirale u samom Inkalu, ali dopustio je, kako Jodorowskom tako i Janjetovu, da prikažu tu fizičku stranu SF metafizike - prljavštinu i šljam univerzuma iz kojeg je John Difool, glavni junak serijala, ispuzao. Sve do tada samo smo slušali kako je Difool natprosječno odvratan, sebičan i sitničav, ali sada smo mogli uvidjeti što je do toga dovelo.
S istim piscem stvorit će Tehnoočeve 1997. godine nakon završetka Mladosti... Prvi dio ovog serijala tjednima je dominirao na top listama 5 najprodavanijih naslova u Francuskoj, dok je u SAD-u tri puta tiskan u samo dva mjeseca. Kolor nije radio sam nego s Fredom Beltranom, čiji je rad bio predmetom mnogih kritika, kako publike tako i samog Janjetova, dok se nisu ukoordinirali. Janjetov se pokazao kao jedan od najtalentiranijih nasljednika velikog Moebiusa, a nakon što je prestao osjećati pritisak da crta kao on, istakao se vlastitim specifičnim stilom.
Zbog dugotrajnosti i značaja cijelog serijala, danas Jodorowski i Janjetov rade relativno sporim tempom i s potpunom kreativnom slobodom na daljnjem proširenju Inkalova univerzuma. Posljednji strip koji je radio bio je Les Armes du Méta-Baron (Les Humanoïdes Associés, 2008.), koji je, nakon mnogo muka, finalizirao s Kanađaninom Travisom Charestom tako što je Janjetov crtao početni i završni, a Charest centralni dio. Radi se o one-shot albumu čijeg se kolora opet prihvatio Beltran, a radnja prati posljednjeg Metabaruna Bezimenog i sve načine na koje je prikupio svoj arsenal najmoćnijeg oružja u galaktici.
Napisao: Emir Pašanović
Zoran Janjetov rođen je 23. lipnja 1961. godine u Subotici, no cijeli život je proveo u Novom Sadu. Uz jaku potporu svojih roditelja, već je s prvim pročitanim Disneyjevim stripovima (neizostavni Carl Barks i Floyd Gottfredson) znao da će biti strip crtač. Prve kratke stripove objavio je kada mu je bilo osamnaest godina u više studentskih magazina.
Usvojivši Moebiusov stil crtanja - po vlastitom priznanju aktivnim precrtavanjem onog što je taj autor stvorio - 1981. godine počinje praviti sada već kultnu psihodeličnu parodiju Bernard Panasonik. Bio je to poligon za zezanciju, citiranje svega i svačega, prezentiranje crtačkih mogućnosti, a samim tim i ulaznica na francusko tržište 1986. godine, gdje su izdavači prepoznali kvalitetu mladog čovjeka koji je ugradio sebe u svoj strip.
1988. naslijedio je Moebiusa nacrtavši Mladog Johna Difoola prema scenariju velikog Alexandra Jodorowskog. Taj serijal, spin-off kultnog Inkala, je grafički možda bio manje zahtjevan nego intergalaktičke borbe i spašavanje univerzuma koje su dominirale u samom Inkalu, ali dopustio je, kako Jodorowskom tako i Janjetovu, da prikažu tu fizičku stranu SF metafizike - prljavštinu i šljam univerzuma iz kojeg je John Difool, glavni junak serijala, ispuzao. Sve do tada samo smo slušali kako je Difool natprosječno odvratan, sebičan i sitničav, ali sada smo mogli uvidjeti što je do toga dovelo.
S istim piscem stvorit će Tehnoočeve 1997. godine nakon završetka Mladosti... Prvi dio ovog serijala tjednima je dominirao na top listama 5 najprodavanijih naslova u Francuskoj, dok je u SAD-u tri puta tiskan u samo dva mjeseca. Kolor nije radio sam nego s Fredom Beltranom, čiji je rad bio predmetom mnogih kritika, kako publike tako i samog Janjetova, dok se nisu ukoordinirali. Janjetov se pokazao kao jedan od najtalentiranijih nasljednika velikog Moebiusa, a nakon što je prestao osjećati pritisak da crta kao on, istakao se vlastitim specifičnim stilom.
Zbog dugotrajnosti i značaja cijelog serijala, danas Jodorowski i Janjetov rade relativno sporim tempom i s potpunom kreativnom slobodom na daljnjem proširenju Inkalova univerzuma. Posljednji strip koji je radio bio je Les Armes du Méta-Baron (Les Humanoïdes Associés, 2008.), koji je, nakon mnogo muka, finalizirao s Kanađaninom Travisom Charestom tako što je Janjetov crtao početni i završni, a Charest centralni dio. Radi se o one-shot albumu čijeg se kolora opet prihvatio Beltran, a radnja prati posljednjeg Metabaruna Bezimenog i sve načine na koje je prikupio svoj arsenal najmoćnijeg oružja u galaktici.
