ALFREDO CASTELLI
Da sin može biti stariji od oca, očigledan je primjer Alfredo Castelli, jedan od najpoznatijih talijanskih i europskih strip scenarista.
Rođen je u Milanu, 26. lipnja 1947., točno 5 godina nakon svog »čeda«, Martina Mysterea, profesora arheologije i primijenjene kibernetike sveučilišta u New Yorku, a u slobodno vrijeme istraživača (detektiva) nemogućeg i autora hit serije »Mystereovi misteriji«, koja se emitira na mreži ABC.
Castelli je svoju stripovsku karijeru započeo jako rano, sa svojih 16 godina, kreirajući lik Scheletrina, humoristični serijal unutar stripa Diabolik. 1966. godine, zajedno s Paolom Salom stvara Comics Club 104, prvi talijanski strip fanzin! Sljedeće godine, Castelli piše scenarije za nekoliko talijanskih stripova kao što su Pedrito el Drito i Piccola Eva izdavačke kuće Universo, Cucciolo i Tiramolla izdavačke kuće Alpe te Topolino za izdavačkog giganta Mondadori.
Da Castelli ima i druge interese, izvan stripa, dokaz su i njegovi izleti u pisanje reklama i scenarija za film Il tunnel sotto il Mondo. 1969. godine surađuje s humorističnim časopisom Tilt, a već sljedeće godine, zajedno sa Pierom Carpijem stvara časopis Horror, u kojem objavljuje svoj strip Zio Boris. Međutim, veliki korak u svojoj karijeri Alfredo Castelli čini kada se pridružuje uredništvu časopisa Il corriere dei ragazzi i kao izdavač, i kao crtač, i kao pisac. Za ovaj časopis kreirao je naslove L'ombra (po uzoru na Nevidljivog čovjeka) i Gli Aristoctici (o grupi lopova-džentlmena), a treba napomenuti kako je crtač obje serije bio Ferdinando Tacconi. Uz prije navedeno, tu je još Otto Krunz (ludi znanstvenik crtača Danielea Fagarazzija) i na kraju satirički strip L'omino bufo, koji je Castelli sam i crtao.
1978. godine, zajedno sa Busticchijem, objavljuje za časopis SuperGulp izdavačke kuće Mondadori dva od predviđena četiri dijela epizode Destinazione Messico svoga novog junaka Allana Quatermaina, o engleskom istraživaču zaboravljenih tajni i misterija, koji postaje Castellijev najznačajniji lik u dotadašnjoj karijeri.
U isto vrijeme, Castelli započinje suradnju s izdavačkom kućom Sergio Bonelli Editore (koja se tada zvala Cepim), pišući scenarije za Bonellijeve junake Zagora, Mister Noa i Kena Parkera. Zbog problema sa Mondadorijem koji odbija objaviti svršetak priče Destinazione Messico, a potom i neuspjeha da se ista prebaci kod Zacka, Castelli započinje suradnju s Giancarlom Alessandrinijem, te njih dvojica zajedno kreiraju novi lik, po uzoru na Allana Quatermaina i daju mu, danas već planetarno popularno ime: Martin Mystere.
1980. godine Daim Press (odnosno današnji Sergio Bonelli Editore) pristaje objaviti novog junaka, koji postaje ne samo zaštitni znak dvojca Castelli/Alessandrini, već i same izdavačke kuće.
Sergio Bonelli Editore je do travnja 1982. godine, kada je na kioscima širom Italije izašla prva epizoda Martina Mysterea Ljudi u crnom (Gli uomini in nero), bio poznat po svojim serijalima koji su se svi odreda odvijali na Divljem zapadu (čak je i Mister No vestern sui generis).
Međutim, Martin Mystere, običan čovjek s neobičnim zanimanjem, sa svim vrlinama i manama (zlobnici vele da sam Castelli pripovijeda o sebi kroz svog junaka), strip-junak kojem se točno zna vrijeme i mjesto rođenja (27. lipnja 1942., New York) i u kojem se avanture odvijaju u realnom vremenu, gdje junak sazrijeva, stari, mijenja se u protoku vremena, bio je prava revolucija na talijanskom strip tržištu! Također, obavezno treba naglasiti kako će upravo Martin Mystere svojom pojavom utrti put novim junacima, kao što su Dylan Dog i Nathan Never, na primjer, a koji bi bez Martina vjerojatno zauvijek ostali nerealizirani.
I sam Castelli cijelo to vrijeme ne miruje.
Poslije samo godinu i pol dana od objavljivanja prve regularne epizode, stvara novu seriju zvanu Speciale Martin Mystere, u kojoj se jednom godišnje, uglavnom ljeti, Martinu događaju susreti sa zanosnom Angie, komičnim parom Deejem i Kellyjem i naravno, s tajnom bazom Drugdje. Treba li posebno napominjati kako je upravo nakon prvih Martinovih specijalaca uslijedila prava poplava specijalnih izdanja doslovno svih Bonellijevih junaka?!
1987. godine Castelli stvara novu seriju nazvanu Almanacco del Mistero (Almanah misterija), u kojoj se objavljuju »nemoguće« priče, koje će kasnije, 1992., nakon mnogih peripetija, naći svoje mjesto u serijalu Zona X, ugašenom 1999. Danas su Almanasi posebna edicija izdavačke kuće Sergio Bonelli Editore.
1990. godine, zahvaljujući starom dobrom Alfiju dolazi i do prvog team-upa između Martina Mysterea i Dylana Doga.
Danas, uz sve do sada navedene serijale, izlaze još i Giganti Martina Mysterea, koji ugošćuju »epske« priče važne za kontinuitet serijala, zatim Maxi izdanja na 292 stranice te spin off serijal Storie dal Altrove.
Trenutno, Castelli radi na knjizi o prvih 25 godina američkog novinskog stripa, polju u kojem ovaj stvaralac slovi za jednu od najeminentnijih ličnosti, pod nazivom Here We Are Again, baš kao i na preuređenju i redizajnu svog najvažnijeg djela, regularnoj seriji Martina Mysterea. Poslije početnih lutanja, sva je prilika da je Castelli konačno našao povoljan smjer za svog, i našeg, Martina.
Tekst: Darko Đokić
Prijevod: Darijo Antunović
Lektura: Branimir Krivić
LUCIO FILIPPUCCI
Ovaj talijanski strip crtač rođen je u Bologni 1955. Dvadeset godina kasnije započinje rad na mnogobrojnim serijalima Edifumetta Renza Barbierija. 1979. nasljeđuje Mila Manaru na seriji Chris Lean, u reviji Corrier Boy, za koju crta brojne kratke priče.
U suradnji s kolegom Giovannijem Romaninijem radi za različite francuske izdavače, a istovremeno radi i na projektima u okviru općine Bologna i regije Emilia-Romagna.
Ilustrator je knjiga Il manuale di autodifesa televisiva Patrizija Roversija (izdavač Sperling & Kupfer) te Il manuale della tap-model Syusy Blady (izdavač Longanesi).
Na poziv Sergija Bonellija 1992. pridružuje se radu na serijalu Martina Mysterea, gdje prvo crta kratke priče (prva objavljena je Miniere e lattine). Dvije godine nakon toga izlazi i prvi njegov regularni Martin (epizoda Dekameron), a 1998. njegov vjerojatno i najbolji rad, Gigant Il segreto delle ombre diafane.
Iste godine, s Alfredom Castellijem započinje rad na novom spin off serijalu Martina Mysterea – Docteuru Mystereu – prvo objavljenom u Almanahu misterija, a koji je nakon pet realiziranih epizoda zaključen. Danas, u obliku albuma izlazi na više europskih jezika, a do sada su objavljena dva albuma, dok je treći u pripremi. Za serijal Martina Mysterea Filippucci je nacrtao i jedan specijalni broj - L'ultimo concerto (1996.).
2001. godine Muzej moderne umjetnosti u Pratu mu priređuje izložbu, a dvije godine poslije ilustrira knjigu svoje supruge Marije Gabrielle Buccioli I giardini venuti dal vento, za koju dobiva nagradu Giardini botanici Hanbury.
2005. godine dobio je nagradu ANAFI za najboljeg crtača, a trenutno radi na novom Texoneu, po scenariju Gina D'Antonija.
Tekst: Darko Đokić
Prijevod: Darijo Antunović
Lektura: Branimir Krivić
