MaFest - Gost 2006

SPECIJALNI GOST 2006.

Osim dobre razrade likova i dramaturški izvrsno koncipirane priče, jedan je detalj ipak bio presudan, mali detalj koji me osvojio na prepad. Čitajući po prvi put album «Red Dust» (ujedno i prvi iz serije) još tamo u Cak-u, dugo, vrlo dugo sam promatrao zadnju sliku koja će na mene ostaviti trajan utisak: kada Red Dust gađa iza Ten Gallonsa, jer ni on nije vjerovao

da stari može pogoditi metu. Tada nam zadnji kadar pokaže stup s tri usjekotine. Scena kakvu bi poželjeli u nekom od svojih vesterna i John Ford i Howard Hawks.

Hermann će na Comanchei ostati sve do Albuma «Algernon Brown». A na tom albumu negdje par stranica prije kraja priče može se opaziti zanimljivi detalj. To je ono kod Hermanna, ne smijete se nikada uspavati. Uvijek je bio majstor za detalje koje u pravilu prvim čitanjem ne možete pohvatati. To je očito promaklo i kod prvog izdanja, a poslije...poslije više nije imalo smisla mijenjati. A koji je to bio detalj? Pa tipični gradić američkog zapada, s natpisima tvrtki na pročeljima zgrada, samo što se na jednoj jasno vidi natpis TOYOTA.

Ne Wells Fargo, ne ništa slično, nego upravo Toyota. A kad se u istoj prostoriji uz Red Dusta ugleda i suvremeni telefon, imamo sasvim siguran znak da je došlo do zasićenja suradnjom, možda i na obje strane. Ali to je već bilo vrijeme kada se Hermann osjetio spremnim osamostaliti.
_________________________________________________________________________