Oni neprosvijećeni (baš prava riječ za te sirote duše) rekli bi - «Obični potpis, potez kistom i ništa drugo». Ništa više? Mi stripofili znamo bolje - upravo tim istim potezom kista otkriva se pred nama zadivljujuća čarolija koja nas u trenu može odvesti u neka pradavna vremena, davno izbrisana iz svakog sjećanja, a samo treptaj oka kasnije možemo odlutati u budućnost kao nijemi svjedoci onoga što smo sami u našem vlastitom dobu zakuhali. Samo ovdje možemo vidjeti Numidskoga princa Jugurthu, kako se sukobljava s Rimljanima, negdje daleko na obzoru možda uočimo odbljesak sunca s kalpaka viteza od Bois-Mauryja, tamo iza gorja ekipa s ranča 666 (možda i zbog znakovitog imena) ponovno se nalazi u nevoljama, a duboko u srcu kakve pustare nećemo se iznenaditi ako naletimo na dvije simpatične skitnice Jeremiaha i Kurdyja. Ni sanje nam strane nisu bile - i mi smo sanjali skupa s malim Nickom.
Eto šešira punog čuda od samo jednog „običnog" poteza kistom. Ali i čarolija sama po sebi ima svoje zakonitosti - treba u nju vjerovati, prakticirati je - a mi smo ipak sve ove godine to redovito činili, baš kao što vjernici drugih religija ispunjavaju svoje obveze. Drugi, još i važniji zahtjev - trebamo imati i čarobnjaka - a i taj zahtjev je odavno ispunjen. Jer on jest čarobnjak - Hermann Huppen.