Tijekom boravka u uglednom lječilištu Davos u švicarskim Alpama, slavni se škotski pisac Robert Louis Stevenson našao na mukama kako zabaviti dokona mu pastorka, Lloyda Osbournea. Vrlo vjerojatno mu misli u tim trenucima nisu odstupale puno od spoznaje kako „s tom dječurlijom samo si nevolje natovariš na vrat“, no ipak nije bio lijen već se pera mašio i otpočeo crtati mapu nekog imaginarnog otoka. Iznenadno, dok je bdio nad svojom mapom otoka s blagom budući likovi novele počeli su mu se jasno ukazivati među još neizrečenim riječima, njihova preplanula lica i blistavo oružje počeli su provirivati iz svih mogućih kutova, motajući se tamo-vamo, boreći se, tragajući za blagom, a sve to između tih par kvadratnih centimetara crteža. Niti ne poimajući kako, osvanula su cijela poglavlja… Od obične dječje razonode „Sea Cook“, (pred prvo objavljivanje, a na zahtjev izdavača, preimenovan  u „Treasure Island“ - „Otok s blagom“) preobrazio se u njegov vlastiti spomenik, podarivši mu besmrtnost.

Mnogi su autori u raznim medijima rado posizali za Stevensonovom ostavštinom, od „Dr. Jekylla & Mr. Hydea“ preko „Gospodara Ballantrea“, „Pogrešne Kutije“ ili „Otmice“, no jedan od njih otići će ipak korak dalje. Poslat će svog strip junaka da pohodi Stevensona na njegovu imanju „Vailima“ (nazvanom prema istoimenu selu na otoku Samoi gdje će „Tusi-Tala“, pripovjedač kako ga zvahu lokalni stanovnici, provesti posljednje godine svog života). Jon Rohner ime je mornaru koji će svoje avanture pripovijedati slavnome piscu i njegovoj supruzi na stranicama istoimenog stripa Alfonsa Fonta.
  
Alfonso Font, jedan od najpoznatijih španjolskih strip autora rodio se 28.08.1946. godine u Barceloni. Svoj prvi ozbiljniji rad na stripu započinje već sa 16 godina kao crtač ilustracija za jednog od najvećih španjolskih izdavača - Editorial Brugueru. Neće proći dugo, da bi mu bili objavljeni prvi radovi – kako oni za izdavačku kuću Toray tako i za Sellecciones Illustradas – u kojima obrađuje živote slavnih kriminalaca. To je doba u kojemu je autor tek tražio svoje mjesto pod suncem pa se nije libio ni okušavanja u raznima, tada popularnim, žanrovima (vestern, kriminalistički), kao što mu nije bilo teško ni napraviti izlet preko „velike bare“ – poput gostovanja u horror magazinu Vampirella izdavača Jamesa Warrena (pod čijim okriljem su izlazili i klasični horror magazini Creepy i Eerie s radovima brojnih poznatih strip autora poput Corbena, Wrightsona, Williamsona). U broju 102 izlazi priča „Alicia“ koju on crta prema scenariju Carla Wresslera. Sva ta lutanja od Fonta će učiniti jednog od rijetkih autora koji gotovo da pokriva sve postojeće žanrove, uključujući i erotiku (erotski serijal Dra, Dare za Penthouse comix) – iako je i u njegovim najpoznatijim radovima često bilo diskretnih naznaka iste.

Sredinom sedamdesetih godina Font napušta Španjolsku i odlazi u Francusku gdje ostvaruje suradnju s renomiranim i jednim od najvažnijih strip magazina minula stoljeća – Pif-om. Neposredni nasljednik ratnog „Le Jeune Patriote“ („Mladi domoljub“) ovaj je magazin niz godina izlazio pod imenom Vaillant, da bi nakon iznimne popularnosti serijala Pif Le Chien (koji je u Vaillant prešao iz L'humanitea) promijenio ime postavši Pif Gadget. Period u kojem im se pridružuje Španjolac uslijedio je nakon niza godina u kojima je opadao interes publike za ovim časopisom i za stripovima koji su tu izlazili budući da se početkom sedamdesetih urednička politika svodila uglavnom na objavljivanje strip adaptacija TV serija. No, poput „Posljednjih Mohikanaca“, novi originalni strip serijali su se ipak pokušavali održati pa tako Font sa scenaristom Patrickom Cothiasom („7 života kopca“) dvije godine radi na strip serijalu „Sandberg, padre e hijo“. Cothiasu, koji će se prometnuti u jednog od najznačajnijih scenarista francuskoga govornog područja, ovo je bio prvi, debitantski rad. Ne manja sreća nije poslužila Fonta i u suradnji s drugim scenaristom, svojedobnim glavnim urednikom Pif Magazina u njegovo zlatno doba - tijekom šezdesetih godina – Rogerom Lecureuxom. Naime, Lecureux potpisuje jedan od najpoznatijih stripova među onima koji su tu objavljivani - Rahan - i nama iznimno dobro poznat jer smo ga susretali na stranicama Strip zabavnika i Stripoteke. Ovaj će dvojac kreirati „Les Robinsons de la Terre“ („Robinzoni Zemlje“) u periodu od 1979.-1982. I Dok će se Lecureux ovdje igrati sa svojom očito omiljenom temom – jer tehnološki daleko razvijeniji izvanzemaljci nizom događaja bivaju prisiljeni boraviti na Zemlji od prije milijun godina koju nastanjuju dinosaurusi – za Fonta će to biti susret sa znanstvenom fantastikom – njegovim očito omiljenim žanrom u kojemu će iskazati daleko najveće mogućnosti. Nakon još nekoliko kraćih radova u Francuskoj, među kojima vrijedi spomenuti i suradnju sa Jean Michel Charlierom na dvjema pričama za časopis Scoop, polako je dozrjelo vrijeme da se nakon duga izbivanja vrati u svoju domovinu.

Tu će se po prvi put pokazati kompletnim autorom jer će osim crtanja na sebe preuzeti i pisanje scenarija. Rad u Francuskoj pokazao se iznimno dobrom školom jer tu otkrivamo zrelog Fonta i njegove najpoznatije ali i najkvalitetnije radove. Za magazin „Cimoc“ kreira „El Prisoniero de Las Estrellas“ („Zarobljenik zvijezda“), a godine 1984. na festivalu stripa u Barceloni upravo taj strip biva proglašen najboljim strip albumom. Postapokaliptični svijet nastao na razvalinama onog što se nekad tako kočoperno civilizacijom nazivalo, tema je koju Font često rabi. No nikada se ne zadržava samo na površinskim manifestacijama, već otvara brojna dublja pitanja poput socijalnih razlika u društvu, posljedica neobuzdanog tehnološkog procesa i slično. U „Zarobljeniku“ se javlja i, zadnjih godina nikad aktualnija, tema kloniranja. Je li klon, nastao na čovjekovu sliku i priliku – čovjek? Moglo bi se odgovoriti tvrdnjom kako ni mi, iako nastali na sliku i priliku Božju – nismo Bogovi (iako to neki očito ne znaju!). No odgovor nije tako jednostavan i jednoznačan. Baš kao što takvi odgovori nikad ni nisu. Zaslužuje li on biti osuđen na propast dok se odabranim pravim (bolje rečeno „pravim“) ljudima osigurava izlaz iz nadolazeće kataklizme? I to iako je klon imao daleko ljudskijih reakcija (moralnijih, osjećajnijih) od same odabrane elite? Tko je tu zapravo čovjek? Onaj tko sve svoje znanje upregne u stvaranje oruđa i oružja za totalno uništenje ili onaj tko je zgrožen time? Još prilikom prvog čitanja ovog stripa nisam se mogao otresti paralele upravo na tom detalju s legendarnim „Blade Runnerom“. Roy Batty, replikant nedostojan življenja među ljudima, u presudnom trenutku pruži ruku progonitelju i izbavi ga od sigurne smrti. Samilost kao jedna od glavnih ljudskih osobina, ali eto, Roy Batty mora umrijeti jer nije čovjek, baš kao što i Zarobljenik zvijezda mora ostati jer nije dostojan ljudi (po njihovu sudu). Font nas ipak ne lišava zrnca optimizma, svom oporu humoru unatoč, veličajući moralnost i prijateljstvo, posljednjim bastionima koji se opiru sveopćem crnilu. I baš zato Zarobljenik na kraju ne ostaje osamljen!

U sjajnoj zbirci kratkih stripova podvučenih pod zajednički naslov "Priče iz nesavršene budućnosti“, u kojima kroz znanstvenu fantastiku progovara o temama kao što su rat, ljubav ili usamljenost, po prvi puta susrećemo dvojac – Clarke & Kubrick! Treba li uopće i spominjati da su im imena Arthur i Stanley? Zvuči poznato? Naravno...
Duhovite avanture ove dvojice nespretnjakovića nastavit će se kroz tri njihova naredna albuma u kojima koji između ostalog uspijevaju za cijeli ljudski rod izgubiti pravo vlasništva nad planetom Zemljom (!), ali i susresti se s Leonardom Da Vincijem. Ležerniji humor, naravno, opet nije zapreka autoru da se dotakne i nečega ozbiljnijeg – u „Gospodaru svijeta“ ljudi od rođenja dobivaju maske jer je zrak prezagađen, ali kvaka 22 je u tome što im je upravo uklanjanje zagađenja jedini preostali izvor zaposlenja i stjecanja prihoda, tj. ne mogu više bez njega!

Veliki zaljubljenik u pustolovine, uostalom govorimo o čovjeku koji je, potpuno ispravno, rekao kako „dobra avanturistička priča nikada ne umire“ dugo se bavio mišlju kako upotrijebiti Stevensona i Jacka Londona u svojim stripovima. Južni Pacifik, otočje Samoa, područje je na kojemu je Font želio vidjeti svog junaka. Činilo se da će to biti Jann Polynesia, ali je samom autoru odmah bilo jasno da će mu za tako grubo područje trebati iskusni i prekaljeni moreplovac. Ako je Polynesia prošao kao posveta Prattu i njegovu vječnu mornaru, na njegovo mjesto je došao Jon Rohner. Minuciozan rad je bio potreban da se istraže svi detalji o Samoi u Stevensonovo doba, a koliko minuciozan dovoljno oslikava detalj da se u albumu na čitavom nizu mjesta koristi lokalni govor! Lakonski bi se to moglo odbaciti kao „niš' posebno“ da nije podatka da o tom jeziku uopće ne postoje pisani tragovi! Sve se prenosi isključivo na usmeni način!

A nakon lutanja svemirom, dalekim morima i minulim dobima, priličilo je na neki način odati priznanje i rodnome gradu – Barceloni. Upravo otamo kreće – naravno ne znači da se samo tu i zadržava – glavna junakinja istoimenog serijala - Taxi – inače mlada i samosvjesna reporterka koja istražuje brojne probleme suvremenoga svijeta - od raspačavanja droge pri čemu se sukobljava s Don Onesimom, pa sve do šverca nuklearnim naoružanjem.

Nakon čitanja tolikih Fontovih stripova nikada se nisam mogao oteti dojmu, pogrešnom dakako, kako je to sasvim dovoljno da bih spoznao i osobu koja se krije s druge strane papira, negdje duboko iza nebrojenih crteža i ispisanih rečenica. Iluzija je to koja se raspline poput snijega pod toplim zrakama proljetnoga sunca. Ali iluzija kojoj zahvaljujući ovogodišnjem MAFESTU, čiji je Font jedan od glavnih gostiju, ima lijeka. Možda izgubim koju od predodžbi, no zasigurno neću proći bez novih pri susretu s velikim magom, a te će, što je neizmjerno važnije, biti daleko potpunije. Na raspolaganju ćemo imati nekoliko dana za snivanje otvorenim očima, baš onako kako davno opisaše čarobnjak Merlin Corta Maltesea. Ne vjerujem da ćemo iole opasni biti, kakve bjehu bojazni starog čarobnjaka… Ali da ćemo uživati to znam zasigurno!

Sergej Karov