MaFest - Delano1

SPECIJALNI GOSTI 2008.

Jamie Delano

Delano nije mijenjao srž lika, to je još uvijek bio cinični mag radničkog porijekla i upitnog morala, u baloneru i s obaveznim Silk Cutom u ruci; međutim više nije hodao po močvarama Louisiane, nego po prljavim, sivim ulicama Londona tek tu i tamo prošaranima bojama magije. Kao što je lako pretpostaviti, Constantine je svakako dobio određenu dimenziju više, napokon su obrađeni tek natuknuti događaji iz njegovog života (poput incidenta u Newcastleu), a horor kroz koji je prolazio za neke je bio neizdrživ iako nije bio baziran na klasičnoj „krv i iznutrice" postavci - naime, bio je često politički angažiran. Daleko od toga da se radilo o propagandnom štivu, no Delano je od samog starta dao do znanja da čitatelje očekuje beskompromisno iskustvo pa je Pakao za svoje borce imao skinheadse kao što je i za svog političkog favorita imao Margaret Thatcher, međutim i nuklearna kataklizma je izgledala kao dalijevska noćna mora. Kroz sve to John Constantine prolazi u ulozi tužnog klauna, sa smiješkom na licu i bahatim one-linerima, no vječno bez bliske osobe koja shvaća njegov modus operandi ili bar neke koja bi ostala živa duže vrijeme. Delano je na serijalu radio do 40. broja (uz malu pauzu), a u regularni serijal vratio se tek 4 godine kasnije s off-beat one-shotom koji je došao kao neočekivani šlag na kraju Ennisovog runa. Ostatak je povijest - Hellblazer je (p)ostao najdugotrajniji Vertigov serijal s tim da je poslužio i kao predložak za holivudski film.

Vrlo brzo nakon napuštanja Hellblazera, preciznije 1992., Delano dobiva posao na još jednom Vertigovom serijalu - Animal Manu. Ovog puta uključio se u rad tek u 51. broju, odnosno nastavljajući ono što su započeli Grant Morrison i Rick Veitch. Potrebno je istaknuti da je Veitcha trebao još ranije naslijediti na Swamp Thingu. Naime pred kraj Veitchevog runa DC je u strahu od vjerničkih prosvjeda, koji su uzeli maha nakon Scorsesejevog filma Posljednje Kristovo iskušenje, odbio objaviti epizodu u kojoj se Swamp Thing susreće s Isusom Kristom. Veitch nije pristao na kompromis i napustio je serijal, a Delano ga je iz solidarnosti odbio nastaviti, kao i Neil Gaiman. A što se tiče Animal Mana, od prvog broja je postalo jasno da će strip izazvati kolutanje očiju mnogih! Naime, Delano je ubio glavnog lika! Doduše kasnije ga je uveo u priču kao elementarno biće i dosta toga je izgledalo kao Mooreovo revitaliziranje Swamp Thinga... osim onog najvažnijeg - prodaje. Premda je osim Delana strip imao fenomenalan crtež kako na unutarnjim stranicama (Steve Pugh), tako i na vanjskim (Brian Bolland), 1995. je izašao zadnji Delanov broj, a čitav serijal se gasi iste godine nakon tek nekoliko brojeva Jerry Prossera. U međuvremenu se Delano sa starim kolegom Davidom Lloydom nakratko vratio korijenima napisavši Night Raven album House of Cards.
Uslijedio je rad na kraćim djelima. Već 1995. vratio se Hellblazeru, odnosno Constantineu u dvodijelnoj mini-seriji The Horrorist, depresivnoj alegoriji na temu patnje, a u Vertigu je nastavio rad na još 2 mini-serijala. Prvi od njih, Vertigo Voices, su napravila 3 različita autora Vertigovih serijala; prvi je napisao Peter Milligan, zadnji Grant Morrison, a Delanova zlatna sredina je psihološki triler/horor Tainted, vrlo mračne i klaustrofobične, gotovo lynchevske atmosfere. Drugi, Ghostdancing, je tripozni šestodijelni mini-serijal s klasičnim delanovskim leitmotivom odnosa čovjeka i prirode. Projekt sličan Vertigo Voices pokrenut je 3 godine kasnije pod imenom Vertigo Verité, a Delano sudjeluje s interesantnim albumom Hell Eternal o mladoj lezbijki koja postaje fascinirana neo-nacizmom i oružjem, baziranom na istinitom događaju.
Ubrzo je dobio priliku za rad na Batmanu pa iduće godine izlazi mini-serija Manbat, predivno nacrtana od Johna Boltona. Bio je to Delanov prvi rad na nekom od DC-evih srednjestrujaških likova, no s obzirom da se ipak radilo o naslovu iz Elseworlds linije, odnosno stripu čija radnja se ne mora nužno poklapati sa službenom kronologijom, imao je bitno veću slobodu pri radu. Na taj način i kroz tipični superherojski strip iskazuje svoje prepoznatljive elemente političke/društvene angažiranosti preko teme genetskog inženjeringa.