Nakon debija u časopisu The Daredevils u kojem su, osim reprinata američkog Daredevila (na kojem je u to vrijeme slavu stjecao Frank Miller), objavljivane i originalne britanske stvari pa tako i kratki tekstualni dijelovi o Night Ravenu, istu stvar nastavio je raditi u časopisu The Mighty World of Marvel, a ubrzo dobiva priliku pokazati što može i u klasičnom stripovskom mediju, odnosno gažu za časopis Captain Britain. Uslijedili su kraći radovi u magazinima Dr. Who i 2000 AD, ali i određena razdoblja stagnacije. A onda je na red došla 1988. i Hellblazer...
Swamp Thing je već bio revitaliziran i redefiniran od strane Alana Moorea te je postao vjerojatno najcjenjeniji američki serijal 80-ih. Međutim, nalazio se na prekretnici. Moore ga je napustio radi neslaganja s izdavačkom politikom, a sporedni lik John Constantine imao je toliku popularnost da je u planu bilo nastajanje njegova solo serijala, odnosno svojevrsnog spin-offa. Krajem 80-ih i početkom 90-ih mnogi britanski autori (uglavnom ekipa iz 2000 AD) dobili su priliku za autorski rad u DC-u, a osim nacionalnosti vezalo ih je i što su radili na DC-ovoj seriji naslova „preporučenih zrelim čitateljima", koja će nekoliko godina kasnije i službeno postati samostalna izdavačka podkuća - Vertigo. Jedan od njih je i Jamie Delano kojem je pomogla pokazana kvaliteta u britanskim časopisima, kao i otvaranje američkog tržišta za britanske autore, preporuka Alana Moorea te sama činjenica da je glavni lik stripa Britanac.