SPECIJALNI GOSTI 2009.
Darko Macan
______________________________________________________________________
Kad čovjek malo razmisli, praktički nema nekog događanja ili projekta vezanog uz strip u kojem nije u većoj ili manjoj mjeri aktivno sudjelovao, nakladnika za kojeg nije prevodio, lektorirao ili pisao uvodnike, mladog autora koji ne bi poželio njegov savjet ili pak nevješta pisca-amatera tekstova o stripovima (ima li uopće onih drugih?) koji ne bi htio biti Macan umjesto Macana i ovladati vještinom u kojoj je Darko nedodirljiv - tom nepodnošljivom lakoćom baratanja riječima.
Ovaj stripocentrik, kako sam sebe u istoimenoj zbirci eseja iz 2005. naziva, kao da je htio osjetiti okus svake uloge koju je mogao ugrabiti u malenom svijetu stripoljubaca. U prvom redu bio je i ostao veliki fan: naći ćete ga među pismima čitatelja u revijama iz zlatnih osamdesetih, a s istim žarom, samo zrelije i (ponekad) odmjerenije prikaze i eseje o stripu piše i danas. Darko i danas kupuje i, još važnije, guta stripove i voli zavoljeti neki novi, njemu još nepoznat strip. A ovim posljednjim se i oni puno mlađi i nenačitaniji od njega rijetko mogu pohvaliti!
Kao autor stripova, dokazao se i kao crtač i kao scenarist. Naravno, on sam svom crtanju jedva da daje prolaznu dvojku, no već iz letimična prelistavanja njegove Borovnice jasno nam je kako Darko govori gluposti. Ono što on naziva neznanjem, dopadljiv je i prepoznatljiv crtački stil za sve čitateljske uzraste. Crtež je to koji tim više volite što ste mu dulje izloženi. Ipak, činjenica je kako se Darko prvenstveno nametnuo kao scenarist. I tu je pokazao kako izvrsno komunicira sa svim generacijama - od Komarca za djecu, preko Svebora i Plamene za tinejdžere, do Grendela, Tarzana, Star Warsa i ostalih stvari koje je radio za Amerikance, namijenjenih prije svega odraslijoj publici, a bilo je i stripova samo za odrasle, no njih nećemo ovdje spominjati - znamo dobro koji su to...
Kao izdavač i urednik, Darko radi sjajan posao. Naime, već pola desetljeća (da, toliko je već prošlo!) on objavljuje magazin Q, jedinu reviju koja nije fanzinskog tipa, a u kojoj se sustavno objavljuje domaći autorski strip. U magazinu Q, pa i popratnoj biblioteci Darko nas nenametljivo pokušava i educirati: trudi se skrenuti nam pažnju na činjenicu kako postoji jako puno stripova mimo onih koji izlaze na kiosku, te kako dobri stripovi nisu nužno dosadna i pretenciozna «remek-djela» koja svi hvale, a nitko ne čita, ili prerazvikana lektira iz prve polovice XX. stoljeća. Možda baš zbog toga danas i imamo albume Zekana ili Ljubav i rakete.
Pored toga postoji Darko-prevodilac, Darko-lektor, a zajedno s Biukovićem, sredinom devedesetih, bio je i svjetionikom svima koji su htjeli probiti se vani, a nisu znali kako ili se nisu usudili. Književni opus Darka Macana uzeo bi nam još barem petsto znakova (s razmacima), pa je bolje ni ne upuštati se u to.
Svaki je čovjek mnogo više od pukog zbroja svojih biografskih fakata, a o Darku je sve to već puno puta rečeno ili napisano, pa nek' mi bude oprošteno što gore nisu taksativno popisani svi njegovi uradci i suradnici, što nije spomenut njegov Eisner i druge nagrade ili što je izostala lista svih izdanja što izašli su pod etiketom Q, a njegovo uredništvo u biblioteci Hrvatski velikani i potpuno prešućeno. Dovoljno je u neku internetsku tražilicu ukucati njegovo ime i (gotovo) sve ćete saznati. Ovaj je tekst ionako samo htio reći "Kapa dolje, Darko!"
Kowalsky
Ovaj stripocentrik, kako sam sebe u istoimenoj zbirci eseja iz 2005. naziva, kao da je htio osjetiti okus svake uloge koju je mogao ugrabiti u malenom svijetu stripoljubaca. U prvom redu bio je i ostao veliki fan: naći ćete ga među pismima čitatelja u revijama iz zlatnih osamdesetih, a s istim žarom, samo zrelije i (ponekad) odmjerenije prikaze i eseje o stripu piše i danas. Darko i danas kupuje i, još važnije, guta stripove i voli zavoljeti neki novi, njemu još nepoznat strip. A ovim posljednjim se i oni puno mlađi i nenačitaniji od njega rijetko mogu pohvaliti!
Kao autor stripova, dokazao se i kao crtač i kao scenarist. Naravno, on sam svom crtanju jedva da daje prolaznu dvojku, no već iz letimična prelistavanja njegove Borovnice jasno nam je kako Darko govori gluposti. Ono što on naziva neznanjem, dopadljiv je i prepoznatljiv crtački stil za sve čitateljske uzraste. Crtež je to koji tim više volite što ste mu dulje izloženi. Ipak, činjenica je kako se Darko prvenstveno nametnuo kao scenarist. I tu je pokazao kako izvrsno komunicira sa svim generacijama - od Komarca za djecu, preko Svebora i Plamene za tinejdžere, do Grendela, Tarzana, Star Warsa i ostalih stvari koje je radio za Amerikance, namijenjenih prije svega odraslijoj publici, a bilo je i stripova samo za odrasle, no njih nećemo ovdje spominjati - znamo dobro koji su to...
Kao izdavač i urednik, Darko radi sjajan posao. Naime, već pola desetljeća (da, toliko je već prošlo!) on objavljuje magazin Q, jedinu reviju koja nije fanzinskog tipa, a u kojoj se sustavno objavljuje domaći autorski strip. U magazinu Q, pa i popratnoj biblioteci Darko nas nenametljivo pokušava i educirati: trudi se skrenuti nam pažnju na činjenicu kako postoji jako puno stripova mimo onih koji izlaze na kiosku, te kako dobri stripovi nisu nužno dosadna i pretenciozna «remek-djela» koja svi hvale, a nitko ne čita, ili prerazvikana lektira iz prve polovice XX. stoljeća. Možda baš zbog toga danas i imamo albume Zekana ili Ljubav i rakete.
Pored toga postoji Darko-prevodilac, Darko-lektor, a zajedno s Biukovićem, sredinom devedesetih, bio je i svjetionikom svima koji su htjeli probiti se vani, a nisu znali kako ili se nisu usudili. Književni opus Darka Macana uzeo bi nam još barem petsto znakova (s razmacima), pa je bolje ni ne upuštati se u to.
Svaki je čovjek mnogo više od pukog zbroja svojih biografskih fakata, a o Darku je sve to već puno puta rečeno ili napisano, pa nek' mi bude oprošteno što gore nisu taksativno popisani svi njegovi uradci i suradnici, što nije spomenut njegov Eisner i druge nagrade ili što je izostala lista svih izdanja što izašli su pod etiketom Q, a njegovo uredništvo u biblioteci Hrvatski velikani i potpuno prešućeno. Dovoljno je u neku internetsku tražilicu ukucati njegovo ime i (gotovo) sve ćete saznati. Ovaj je tekst ionako samo htio reći "Kapa dolje, Darko!"
Kowalsky