SPECIJALNI GOSTI 2009.
Boro Pavlović: Ljudi, more, obale...
______________________________________________________________________
Legenda kaže da im je jednoga dana poznata ekvatorijalna struja El Nino donijela brodolomca koji joj se prepustio na improviziranoj splavi. Čovjek je tvrdio da je potomak mitskog pirata s pacifičkih otočja. Tada su ga uzeli za vođu, a on ih je poveo do ispunjenja njihovih nada...
Poznato Vam zvuči? Naravno, jer to je uvodni slogan koji krasi prekrasnu knjigu (namjerno pišem knjigu, a ne strip) El Nino koju je, po scenariju Christiana Perrissina, nacrtao splitski crtač Boro Pavlović. Međutim, pravi razlog zašto tekst započinje ovim sloganom jest činjenica da se nametnuo sam. Kao da govori baš o njemu, splitskom crtaču koji se pojavio niotkuda i napravio lom! Sjećam se vremena kad mu je objavljen prvi strip. Bilo je to sredinom osamdesetih, točnije 1985., u Večernjem Listu. Dvanaest stranica stripa "Vrijeme kronika" koje su samo najzagriženiji strip-manijaci uredno izrezivali i sakupljali. Očekivao sam da će se taj "novi" autor vrlo brzo afirmirati kroz domaće strip-revije koje su tada imale pozitivan trend objavljivanja domaćih radova no… Ništa! Čovjek nestao! Ni traga ni glasa od njega pa zato mislim da je i on nekako nestao na sličnoj splavi i lutao prema nepoznatim obalama...
Prošle su godine... Nije bilo interneta i do informacija se nije moglo doći prostim klikom miša, a prvi sljedeći spomen bio je članak u, mislim, Nedjeljnoj Dalmaciji koja je pisala o Bori povodom izlaska jednog od njegovih albuma na francuskom tržištu. Komentirali smo tada njegov uspjeh u uskom krugu ljudi koji su još uvijek imali hrabrosti priznati da ih strip zanima. I mislili kako će mu dalje sve biti lako, ali… Nije baš bilo tako. Ono što je slijedilo bio je mukotrpan rad, odricanje i selidbe s kraja na kraj kontinenta. U konačnici zatječemo ga ponovno u Splitu, sa serijom uspješnih albuma iza sebe, s prvim luksuznim izdanjem na domaćem tržištu i kao jednim od glavnih gostiju ovogodišnjeg MaFest-a... No ipak, jedna se stvar nimalo nije promijenila. Informacije o njemu i dalje stižu na kapaljku. Unatoč internetu, unatoč uspješnosti, i dalje je skroman i samozatajan s prekritičkim pogledom na svoj rad. Pa pokušajmo bar donekle skinuti veo mističnosti s ovoga istinskog majstora!
Otprilike, ovako to izgleda...
Rođen je 11.12.1954. u Tuzli, a 1979. završava Akademiju likovnih umjetnosti u Ljubljani. Dolazi u Split gdje do 1991. radi kao slikar-dekorater u HNK. Ne sluteći da će strip jednog dana postati njegov život, oduševljava se Princom Valiantom, Tarzanom, Den Derijem i ostalim klasicima iz vremena Panorame i Stripoteke. Od domaćih autora ističe Igora Kordeja kao crtača koji je na njega puno utjecao. Spomenuti strip "Vrijeme kronika" završava na izložbi u Vinkovcima te kao slijed sretnih okolnosti, njegove radove na izložbi "Hrvatsko pismo kroz povijest" u Parizu, primjećuje jedan od urednika izdavačke kuće "Les Humanoides" koji mu nudi suradnju te uskoro svjetlo dana ugledava Pavlovićev prvi album "Anno Domini 1259 ( Les Chronicle Du Chavalier Tarwe )". Bila je to 1987. Uskoro je slijedila suradnja sa Patrickom Gallianom na fantasy serijalu Roxalane. Za spomenutu izdavačku kuću nacrtao je četiri albuma: Roxalane (1987.), Les Quatres Chevaliers De Pierre (1988.), Alizarine La Rouge (1989.), Les Portes D'Onyx (1990.). Potom mu se nudi suradnja s Moebiusom (Jean Giraud) ali uvjetovanje promjenom stila crtanja Pavlović ne želi prihvatiti, premda ga neizmjerno cijeni kao autora. Suradnju s Francuzima ubrzo raskida te odlazi u Norvešku gdje dobiva posao za norveškog izdavača. Zvuči apsurdno, ali ili jeste ili niste... Boro Pavlović očito jest! Jednostavno je donio svoje radove na uvid i dobio posao u izdavačkoj kući "Semic".
Uskoro počinje rad na seriji stripova za mlade u magazinu "Starlet" te niz naslovnica za stripove Modesty Blaise, Fantom, Agent X-9 i James Bond. Crta čak i jednu kompletnu epizodu stripa Fantom te jednu pustolovinu "Pellea i Proffena", junaka norveške književnosti za mlade. Adaptaciju za scenarij potpisuje Eric Ildahl.
Poznato Vam zvuči? Naravno, jer to je uvodni slogan koji krasi prekrasnu knjigu (namjerno pišem knjigu, a ne strip) El Nino koju je, po scenariju Christiana Perrissina, nacrtao splitski crtač Boro Pavlović. Međutim, pravi razlog zašto tekst započinje ovim sloganom jest činjenica da se nametnuo sam. Kao da govori baš o njemu, splitskom crtaču koji se pojavio niotkuda i napravio lom! Sjećam se vremena kad mu je objavljen prvi strip. Bilo je to sredinom osamdesetih, točnije 1985., u Večernjem Listu. Dvanaest stranica stripa "Vrijeme kronika" koje su samo najzagriženiji strip-manijaci uredno izrezivali i sakupljali. Očekivao sam da će se taj "novi" autor vrlo brzo afirmirati kroz domaće strip-revije koje su tada imale pozitivan trend objavljivanja domaćih radova no… Ništa! Čovjek nestao! Ni traga ni glasa od njega pa zato mislim da je i on nekako nestao na sličnoj splavi i lutao prema nepoznatim obalama...
Prošle su godine... Nije bilo interneta i do informacija se nije moglo doći prostim klikom miša, a prvi sljedeći spomen bio je članak u, mislim, Nedjeljnoj Dalmaciji koja je pisala o Bori povodom izlaska jednog od njegovih albuma na francuskom tržištu. Komentirali smo tada njegov uspjeh u uskom krugu ljudi koji su još uvijek imali hrabrosti priznati da ih strip zanima. I mislili kako će mu dalje sve biti lako, ali… Nije baš bilo tako. Ono što je slijedilo bio je mukotrpan rad, odricanje i selidbe s kraja na kraj kontinenta. U konačnici zatječemo ga ponovno u Splitu, sa serijom uspješnih albuma iza sebe, s prvim luksuznim izdanjem na domaćem tržištu i kao jednim od glavnih gostiju ovogodišnjeg MaFest-a... No ipak, jedna se stvar nimalo nije promijenila. Informacije o njemu i dalje stižu na kapaljku. Unatoč internetu, unatoč uspješnosti, i dalje je skroman i samozatajan s prekritičkim pogledom na svoj rad. Pa pokušajmo bar donekle skinuti veo mističnosti s ovoga istinskog majstora!
Otprilike, ovako to izgleda...
Rođen je 11.12.1954. u Tuzli, a 1979. završava Akademiju likovnih umjetnosti u Ljubljani. Dolazi u Split gdje do 1991. radi kao slikar-dekorater u HNK. Ne sluteći da će strip jednog dana postati njegov život, oduševljava se Princom Valiantom, Tarzanom, Den Derijem i ostalim klasicima iz vremena Panorame i Stripoteke. Od domaćih autora ističe Igora Kordeja kao crtača koji je na njega puno utjecao. Spomenuti strip "Vrijeme kronika" završava na izložbi u Vinkovcima te kao slijed sretnih okolnosti, njegove radove na izložbi "Hrvatsko pismo kroz povijest" u Parizu, primjećuje jedan od urednika izdavačke kuće "Les Humanoides" koji mu nudi suradnju te uskoro svjetlo dana ugledava Pavlovićev prvi album "Anno Domini 1259 ( Les Chronicle Du Chavalier Tarwe )". Bila je to 1987. Uskoro je slijedila suradnja sa Patrickom Gallianom na fantasy serijalu Roxalane. Za spomenutu izdavačku kuću nacrtao je četiri albuma: Roxalane (1987.), Les Quatres Chevaliers De Pierre (1988.), Alizarine La Rouge (1989.), Les Portes D'Onyx (1990.). Potom mu se nudi suradnja s Moebiusom (Jean Giraud) ali uvjetovanje promjenom stila crtanja Pavlović ne želi prihvatiti, premda ga neizmjerno cijeni kao autora. Suradnju s Francuzima ubrzo raskida te odlazi u Norvešku gdje dobiva posao za norveškog izdavača. Zvuči apsurdno, ali ili jeste ili niste... Boro Pavlović očito jest! Jednostavno je donio svoje radove na uvid i dobio posao u izdavačkoj kući "Semic".
Uskoro počinje rad na seriji stripova za mlade u magazinu "Starlet" te niz naslovnica za stripove Modesty Blaise, Fantom, Agent X-9 i James Bond. Crta čak i jednu kompletnu epizodu stripa Fantom te jednu pustolovinu "Pellea i Proffena", junaka norveške književnosti za mlade. Adaptaciju za scenarij potpisuje Eric Ildahl.
